utorak, 26.06.2018.

Vrtne staze



Ljeto se lomi i raščlanjuje u nekoliko post scriptuma:
Stojim na terasi. Večeras se u mom gradu nakuplja energija želje i volje. Rijetki prolaznici su treptavi oreoli na mjesečini. Neki od njih su sa Marijinim osmjehom koji kao da poziva u tek otključanu crkvu, na razgledanje ili molitvu, da strah ne rastvori stvarnost, kao kiša raskvašen dan.

- crv sumnje
- množenje nulom
- beskonačna vrtnja
- muka duha
I uvijek otvoreno ono pitanje

Čemu?

Nepokolebljiva će ostati zlatna nit.

Oznake: povezano
23:45 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>