petak, 29.06.2018.

„caffe e latte“



Kiša je započela sa pljuskovima, prestala i opet lila; a onda je malo pomalo poprimila stalan ritam; sitne kapi u jednolikom padu stvaraju uspavanu. Ne podliježem tome.
Budim se. Kafa late, zapjenjena kao ljeto.

Kiša kroz koju se sve čini sivim, dnevno svjetlo je pretvorila u veče. Dva dana zemlja je upijala kišu, dok se nije zasitila. Sad je i nama dosta svega, ali uporna kiša u lokvicama šiba svjetlucavu vodu. Sa krova se slivaju gotovo bujični potočići, i s tutnjavom ruše kroz oluke na trotoare. Blatna voda se kovitlala i izliva na cestu. Automobili na parkinzima pokorno šute dok kiša šiba njihovu površinu, a oni što voze polako, režu pred sobom vodu i njenu površinu i za sobom ostavljaju uskovitlani trag.
Zemlja nešto šuška pod udarom kiše, a potoci grme zapjenjenim bujicama.

Grije me toplina napitka. Kafa i mlijeko, a nekad smo to zvali "bijela kafa" samo što nije toliko pjenila.
(I bez šećera je, tako volim)

Kad je počela prva kiša, ljudi su se šćućurili i stisli u svojim domovima, pred prozorima misleći: Brzo će prestati.
A sad se pitaju: Kako dugo to još može potrajati?

Oznake: kiša
08:48 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>