Ovo sam ja. Minijaturna slika moje prefinjene pojave u plavom. Sve oko mene je savršeno kada se pokrene misaona mašina za odbranu od liliputanskog svijeta čije su oči prilagođene svemu onome što im treba.
A ta "mašina" je kao destilerija kroz koju misli prolaze iz jednog kazana u drugi. Sve te male stvari usićušnjenog svijeta, minijaturne knjige, note, bočice sa uzorcima nečega, male cipele za šetnju ulicama Milendaoa, pergamenti išarani nerazumljivim pismom, "komadi muzike u nekoliko dijelova sa riječima", tapetarski čekić za najavu početka sudnjeg dana (kratkog kao tren) pobuđuju kvalitativne esencije.
Imam utisak da se nalazim u skoro otvorenim laticama (Nuper rosarum flores), minijaturi sa kojom je procvala renesansa...