Ovo sam ja. Minijaturna slika moje prefinjene pojave u plavom. Sve oko mene je savršeno kada se pokrene misaona mašina za odbranu od liliputanskog svijeta čije su oči prilagođene svemu onome što im treba.
A ta "mašina" je kao destilerija kroz koju misli prolaze iz jednog kazana u drugi. Sve te male stvari usićušnjenog svijeta, minijaturne knjige, note, bočice sa uzorcima nečega, male cipele za šetnju ulicama Milendaoa, pergamenti išarani nerazumljivim pismom, "komadi muzike u nekoliko dijelova sa riječima", tapetarski čekić za najavu početka sudnjeg dana (kratkog kao tren) pobuđuju kvalitativne esencije.
Imam utisak da se nalazim u skoro otvorenim laticama (Nuper rosarum flores), minijaturi sa kojom je procvala renesansa...
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche