Prije jedan minut pomislila sam kako je priroda divna, kako se bagrem raširio i kako sa njim mogu voditi veliki, tihi razgovor.
A sada, u ovom trenutku, zapljuskuje me intenzivan miris lipe, prolazi kroz nozdrve, upijaju ga sve pore, osvaja, kao da redovno upada u moj život i da mu za to ne treba moj poziv.
Vruće je.
Sinoć je sijevalo, grmljavina se nije čula, i opet vrućina. Sve je otvoreno, pa i ja, kao otvoren kišobran ne vjerujem suzama kiše.
Vjetar sa usana čita tri vječne riječi.
|