Pogledi kad se ukrste, kao riječi u ukrštenici što imaju jedno zajedničko slovo, imaju jednu jedinu zajedničku misao.
Pogled je napet i uperen kao strijela prema svojoj meti, skamenjen kao da ga je pogledala Meduza, a kod nje se smjenjuju trenuci opuštene razdraganosti, oklijevanja, bježanja i ravnodušnosti.
On kao da je izmišljao priručnike za nemoguće poduhvate. Zabavljali smo se sličnostima, doživljavali predstavu kao viziju, a viziju kao stvarnost.
Pojmovi su se ukrštali po analogiji. Priroda sa Zemljom, Zemlja je lopta, okrugla, sa jabukom, jabuku sa zmijom, po Bibliji, zmija sa pojasom, a on sa nevinošću. Nju povezujem sa prirodom, a prirodu sa Zemljom i sve se povezuje i slaže u savršenom krugu.
Ne može se silom prodrijeti u tajnu, tajnu svežnja ljubavi u buket opasane nevinosti, treba raspojasati prirodu njene čiste ljepote, otkriti lijepu i razvratnu kraljicu u njoj koja će ti ustreptati put kao šumskom bogu kad posmatra nagu nimfu kako se ogleda u vodi koja je već okrutno kaznila Narcisa ...