Zašto ne pišeš? - upitao je Hijeronimus.
Slikam - odgovori Piter - slikam svijet kakav je oduvijek bio i nikada se promijeniti neće, a uvijek će živjeti varijacije iskonske teme. Čovječanstvo ne može napraviti odmak od masovnosti egzistencije.
Nema čovjeka (znao je to Diogen s fenjerom u ruci u po bijela dana), svuda samo društveno statusni kostimi, šekspirove maske i uvijek isto pitanje:
- Gdje je pravi čovjek?
A mi ovdašnji živimo srednjevjekovni mit o zemlji Dembeliji, san o blagostanju ("spavanje ubija" u ulici brijestova), živimo onu koncepciju čovjeka po kojoj treba biti uobličen preko društva kome se pripada, preko statusa i broja lajkova, situacija .... Ta "brojgelovska" koncepcija je stvarnost umreženog svijeta i glavni je predmet priče svijeta apaurdnog isticanja "sebe" putem kojeg čovjek postaje sve nevidljiviji član te grupe.
Prejedeni stvarnošću "debeli" ljudi izvaljeni pred svojim monitorima stapaju se sa naličjem stvarnosti, a pojedinci koliko god "nosili crninu" za "pravim svijetom" biće potkradani od "mršavih" ljudi, gladnih te stvarnosti i time izvještenih u snalaženju u ovom izopačenom, ali stvarnom svijetu.
Sveta proždrljivost "debelih" ljudi istiskuje "mršave" iz svoje bare, dok "mršavi" nastoje uvući u ponor svoje bijede svakog uplašenog pojedinca, pohlepnog "debeljka", zalutalog i izgubljenog čovjeka.
Na kontrastu ljudskog života ponovo se gradi Vavilonska kula koja bi trebala od svih nas napraviti građane svijeta, ako se opet ne sruši, pa se ponovo nećemo moći razumjeti.
U monitorima je reprodukovana slika ideje poslovica i parabola o slijepcima i vođi koja čini ovaj svijet "radosnim u pohodu ka vješalim" (jer vješala su trajnija od vjere) dok nad njim (nad svijetom) smrt likuje i iskače u mnogim ikonama, pikselima i domenima.
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche