subota, 16.06.2018.

Vjerolomni svijet



Zašto ne pišeš? - upitao je Hijeronimus.
Slikam - odgovori Piter - slikam svijet kakav je oduvijek bio i nikada se promijeniti neće, a uvijek će živjeti varijacije iskonske teme. Čovječanstvo ne može napraviti odmak od masovnosti egzistencije.

Nema čovjeka (znao je to Diogen s fenjerom u ruci u po bijela dana), svuda samo društveno statusni kostimi, šekspirove maske i uvijek isto pitanje:
- Gdje je pravi čovjek?

A mi ovdašnji živimo srednjevjekovni mit o zemlji Dembeliji, san o blagostanju ("spavanje ubija" u ulici brijestova), živimo onu koncepciju čovjeka po kojoj treba biti uobličen preko društva kome se pripada, preko statusa i broja lajkova, situacija .... Ta "brojgelovska" koncepcija je stvarnost umreženog svijeta i glavni je predmet priče svijeta apaurdnog isticanja "sebe" putem kojeg čovjek postaje sve nevidljiviji član te grupe.
Prejedeni stvarnošću "debeli" ljudi izvaljeni pred svojim monitorima stapaju se sa naličjem stvarnosti, a pojedinci koliko god "nosili crninu" za "pravim svijetom" biće potkradani od "mršavih" ljudi, gladnih te stvarnosti i time izvještenih u snalaženju u ovom izopačenom, ali stvarnom svijetu.
Sveta proždrljivost "debelih" ljudi istiskuje "mršave" iz svoje bare, dok "mršavi" nastoje uvući u ponor svoje bijede svakog uplašenog pojedinca, pohlepnog "debeljka", zalutalog i izgubljenog čovjeka.

Na kontrastu ljudskog života ponovo se gradi Vavilonska kula koja bi trebala od svih nas napraviti građane svijeta, ako se opet ne sruši, pa se ponovo nećemo moći razumjeti.
U monitorima je reprodukovana slika ideje poslovica i parabola o slijepcima i vođi koja čini ovaj svijet "radosnim u pohodu ka vješalim" (jer vješala su trajnija od vjere) dok nad njim (nad svijetom) smrt likuje i iskače u mnogim ikonama, pikselima i domenima.

Smrt je odavno prestala biti pojedinačna.

Oznake: mi
13:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>