subota, 25.08.2018.

Avgust na izgubljenom putu

Snovi, snovi , snovi ...
Takvi su snovi, drže me budnom a java uspavljuje, vraća njemu (snu). Kad poizdalje bacim pogled na temu, shvatam da je ta velika razlika između nas još jače isticala našu sličnost.
Prošlost se čini daleka i sićušna kao kopač bunara koji se u našim očima sve više smanjuje (ako takvih uopšte više ima), dok konačno ne iščezne.
A ljubav?
Ljubav postoji dok neko primjećuje njenu prisutnost. Mjesečeve mijene će nas spojiti vezom jačom od naših razlika.
Biće bolje, samo se zadrži.

Oznake: mi
22:01 | Komentari (28) | Print | ^ |

srijeda, 01.08.2018.

Ljetna melodija



Najavili su kišu, najavljuju je svaki dan, ali nisam očekivala da će je nebo tako naglo izručiti, u više navrata.
Snaga vode proizvodi polifoniju mnogostrukosti u zvuku udara i njena silazna linija, čini se, sadrži, nebrojene mogućnosti.
Šćućureni na sigurnom možemo čak i uživati u toj "mokroj simfoniji" kad bi i organizmu vlaga prijala.
Tražimo li od prirode više nego što ona može da nam pruži? Buni li se to priroda?
Čini se da trajemo pod tihim bolom u kišnoj i sparnoj stvarnosti.


Oznake: mi
19:52 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 19.07.2018.

Još jedan dan



U ovoj noći, nebo je kao ti, ljubav je kao zamka, a ja sam kao rizik.
U pozadini je smrznuto vrijeme, a pod nebom otvorena stranica, šapat i nijemo divljenje.
Takva noć je kao žal u pozadini mladog dana ...
I ponovo dan, raskriljen preko prepreka.

Oznake: mi
00:55 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 15.07.2018.

Uzburkano


Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Igraju se skrivalice, dok vjetar nosi suncobrane.
More je zeleno kao fudbalski teren, uzburkano. Do pola svijetlo zeleno a od pola modro. Ja sam na svijetloj strani, tamo je horozont. Ali kada oblaci sakriju sunce, strane se zamijene. Tamo je svijetlo oko mene modro.
Na sredini su dvije ogromne, narandžaste, lopte. Bove. Plivam, a ti me posmatraš kako se održavam u svemu tome što je uzburkano. Talasoterapija. Dobro je relaksirati tu sredinu.
S vremena na vrijeme, između onih lopti, uzdigne se talas i tako uspravan ide ka meni. Tvoj pogled ne silazi sa mene. Jaka sam u nogama, krećem se bokovima ... zadovoljno si odahnuo.
Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Naša duša.
Igramo se.
Igramo skrivalice.

Oznake: more, mi
15:19 | Komentari (4) | Print | ^ |

Francuski poljubac


Ti pijuckaš konjak, a ja domaće vino iz bačve. Vrijeme sporo prolazi. Tišinu razbija zvuk klepetuše (o koliko dugo nisam čula taj zvuk), a onda se oglašava ulični prodavač lubenica sa kamioneta.
Vruće je.
Kažem, bilo bi dobro da oblaci prekriju sunce, pa da možemo plivati cijeli dan. Nećemo moći, kažeš, popodne moramo gledati nogomet. A da, danas se ni sa kim ni o čemu drugom ne može pričati, nisu interesantni li leptir ni cvijet, ni vatra u njemu.
U uglu usana lebdi smješak, poljubac je njihov najljepši omotač. Kazaljke su razbacane, šutiš o onome što treba biti riječ - meč.
Cijela zemaljska kugla se pretvorila u nogometnu loptu.
A ti ispijaš konjak, namještaš moje uvojke i smješak sa tvojih usana postaje omotač mojih.

Oznake: more, mi
12:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 20.06.2018.

"Eto tako"



Put.
Trava je zelena, a put je tamna krivudava linija koja nestaje na horizontu, postaje daljina u kojoj oko bludni kroz prostranstva i s vremena na vrijeme odjekne koji glas ili zvuk zvona, pa se izgubi.
Sutra.
Sutra je jedno "nestrpljivo danas".
Juče
Juče je korak kašnjenja za vremenom. Napuštamo ga tihim koracima koji iza sebe ostavljaju vidljive tragove.
Sudbina.
To je nešto što ne postoji. Bila bi to isuviše krupna riječ za situaciju na koju ne možemo uticati i koja ne zavisi od nas. To je situacija u kojoj život kaže:"Eto tako", a ti klimneš glavom i zoveš to na svoj način.
Danas.
Danas sam dovoljno iskoraknula i ostala strpljiva, zagledana u visinu neba i daljinu horizonta. Nije to rijeka da uzvrati pogled i nije eho da vrati glas, to je trenutak kada ne propuštamo priliku da ubijedimo sebe kako će sutra biti bolje. Ili, kako će "nestrpljivo danas" biti bolje?

Oznake: mi
16:02 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 16.06.2018.

Vjerolomni svijet



Zašto ne pišeš? - upitao je Hijeronimus.
Slikam - odgovori Piter - slikam svijet kakav je oduvijek bio i nikada se promijeniti neće, a uvijek će živjeti varijacije iskonske teme. Čovječanstvo ne može napraviti odmak od masovnosti egzistencije.

Nema čovjeka (znao je to Diogen s fenjerom u ruci u po bijela dana), svuda samo društveno statusni kostimi, šekspirove maske i uvijek isto pitanje:
- Gdje je pravi čovjek?

A mi ovdašnji živimo srednjevjekovni mit o zemlji Dembeliji, san o blagostanju ("spavanje ubija" u ulici brijestova), živimo onu koncepciju čovjeka po kojoj treba biti uobličen preko društva kome se pripada, preko statusa i broja lajkova, situacija .... Ta "brojgelovska" koncepcija je stvarnost umreženog svijeta i glavni je predmet priče svijeta apaurdnog isticanja "sebe" putem kojeg čovjek postaje sve nevidljiviji član te grupe.
Prejedeni stvarnošću "debeli" ljudi izvaljeni pred svojim monitorima stapaju se sa naličjem stvarnosti, a pojedinci koliko god "nosili crninu" za "pravim svijetom" biće potkradani od "mršavih" ljudi, gladnih te stvarnosti i time izvještenih u snalaženju u ovom izopačenom, ali stvarnom svijetu.
Sveta proždrljivost "debelih" ljudi istiskuje "mršave" iz svoje bare, dok "mršavi" nastoje uvući u ponor svoje bijede svakog uplašenog pojedinca, pohlepnog "debeljka", zalutalog i izgubljenog čovjeka.

Na kontrastu ljudskog života ponovo se gradi Vavilonska kula koja bi trebala od svih nas napraviti građane svijeta, ako se opet ne sruši, pa se ponovo nećemo moći razumjeti.
U monitorima je reprodukovana slika ideje poslovica i parabola o slijepcima i vođi koja čini ovaj svijet "radosnim u pohodu ka vješalim" (jer vješala su trajnija od vjere) dok nad njim (nad svijetom) smrt likuje i iskače u mnogim ikonama, pikselima i domenima.

Smrt je odavno prestala biti pojedinačna.

Oznake: mi
13:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 10.06.2018.

Terca na tišinu



Natočiću vino, a ti se pobrini da budeš tačan. U terci na tišini mogli bi se naći na sredini.
Mirišeš na mistiku.
Beskonačno kovitlanje samo tebi znane logike i premetanje stvarnosti donosi dah prolaznosti. Lovac na mistiku pokušava pronaći čudesa na svim mogućim mjestima, ali ne pronalazi dokaze. Uzaludnost maštanja pojačava nepovjerljivost, pa sam odlučila da ne traćim vrijeme sa lovcem na čudesa.
Trebalo bi paziti, jer ako ne napreduješ polako i oprezno, tvoj misaoni mehanizam bi te mogao odvesti u bunilo, umjesto u zanos.
Zato, u terci na tišini, nađimo se na sredini.

Oznake: mi
18:05 | Komentari (17) | Print | ^ |

subota, 30.12.2017.

Ples na mjesečini



U sjaju mlade noći ja uzimam tvoj pogled koji govori da voda u malteru jedinstva nije uništena. Dah ljubavi je ogroman. Osjećam ga na cijeloj sebi u namjeri čistog dogovora s Bogom.
I preliće se bijelo u mimozno žuto i marširaće mažoretkinje. Svečano.
Započeće novi ciklus.


Oznake: mi
12:02 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 26.12.2017.

Rukopis



U jesen događanja listovi su bili već toliko požutili da su ispadali iz već raspadnute knjige života, letjeli su na sve strane, a slova na njima su izblijedila do boje ptičijeg jajeta. Blijedile su i oznake kojima sam obilježavala stranice kako bih mogla uočiti svaki naknadni rukopis...
A onda sam, sasvim slučajno, ako slučajnost uopšte može da postoji, na marginama ugledala rukopis drugačiji od onoga kojim je knjiga ispisana. Prepoznah tvoj rukopis koji nosi sada već vrlo prepoznatljive znakove. Uzalud si ispravljao, dorađivao, davao, dodavao upute znakovljem... neke knjige brzo umiru, raspadnu se poput drveća od koga ih prave i ne stignu se rukopisi stopiti sa znakovima na marginama.


Oznake: mi
19:29 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.12.2017.

Godovi radosti



Iz tišine svjetlosti
dogodilo se voljom božjom
jednom
rodila se ljubav
i utkana u svijest
rađa se uvijek iznova
u nama
svodove života pod nebeskim
puninom radosti ispunjava;
Imajući mogućnost da biram i odbacujem
prihvatam samo - Kraljevstvo ljubavi.


Oznake: mi
12:21 | Komentari (15) | Print | ^ |

petak, 04.08.2017.

Romansa


Romansa, to su dvoje ljudi, življih i vedrijih od ostalog svijeta koji oni i ne primjećuju, izdignuti do samih sebe.
Zašto baš njih dvoje, a ne neko drugi?
Obasjani međusobno svjetlošću iznutra, u nizu posloženih načela oni su se prepoznali pri prvom susretu.
Sretnici.
Izgledaju kao da su se urotili protiv ostatka svijeta koji njihovu Romansu doživljava kao skandal.
Takt i razum nalažu da se o njoj šuti budući je nužnost iz viših sfera života; potreba i zapovijesti, jer divna se djeca rađaju uz njenu pomoć.
Mnogi će, koji je ne poznaju, ustvrditi da se i bez nje sve događa u savršenom redu. S tim će uvjerenjem lakše i mirnije živjeti.


Oznake: mi
05:53 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 27.07.2017.

Vjetar



Mačak moj. Šetamo pod alejom iz osjena kroz mjesta obasjana suncem koje se probija kroz grane i širi prema dole kao moja lepršava haljina od tila. Žmirkam u susret vjetru i žmirkavim suncu. U daljini hukti voz, zvuk se prepliće sa vjetrom, a u krošnjama svjetluca i iskri. Izgleda kao vraćanje. Dva drhtava stvora, nježna i meka, stoje u osjenu zureći u ono svjetlucanje. Negdje u daljini svjetlucaju i svjetla lokomotive.
Mogli smo se vratiti u taj svijet - mogli smo.
Sva raspupala veličina krošnji šumi u huku vjetra, dok deblo podrhtava do najsitnije žilice. Snažno. Neslomljivo.
Mogli bismo - reče.
Mačak moj.

Oznake: mi
11:26 | Komentari (18) | Print | ^ |

srijeda, 26.07.2017.

Galeb i ja



More malim valovima grli obalu, mota se oko mojih nogu dok povjetarac njiše uzdrhtalu tišinu. Crkvena zvona su ozvaničila sedam sati i svu slast nadanja kada sam stigla do stijena gdje me On strpljivo čekao.
Moj Galeb.
Svake godine u isto vrijeme se viđamo na dogovorenom mjestu. More, stijene, galeb i ja.
Sunce hvata zamah mladom danu a kroz gusti veo izmaglice nazire se Sveta Gora.
More nježno šumi, širi blistavo perje naših krila.
Obećavajuće.
On stoji u krajnje tajanstvenom stavu koji slavi slavlje nad nama, koji nas sebi podvrgava sklupčavši nas u jedno plodonosno jezgro tečne tišine.
To bijaše blaženstvo ujezgravanja.
Crkvena zvona su se ponovo oglasila. Nisam ni morala gledati na sat, znala sam da je pola osam. I on je znao da ćemo se sutra ponovo vidjeti na istom mjestu u isto vrijeme.

Oznake: more, mi
07:22 | Komentari (17) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.07.2017.

Čarobni mjesec



Postoji mjesto, posebno mjesto između snova i stvarnosti gdje se ostvaruju želje. Uzimam cipele za šetnju kroz snove i krećem ka tebi.
U svojoj mračnoj muškoj duši mjesec kleči ispred mene zagonetno uzdižući cijeloga sebe.
Cijela nova, potpuno nova noć je preda mnom, a on me čeka. Samo da svijet ne stoji na putu, sve bi bilo lakše. Kad ne bi bilo odgovora izazovima, ne bi bilo ni života. Ako ga ne dokučim nešto će u njemu umrijeti; za njega je to pitanje života i smrti.

Ti si tajna. Ti si velika tajna i držim te u tolikoj skrovitosti; svjesnost ne smije dozvoliti da išta iskrsne na vidjelo.
Zato se sve i odvija na mjesečini. Ona nas svojom dušom uvijek zbližava.



Oznake: mi
22:24 | Komentari (16) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.07.2017.

Zagrljaj



Slika ne opisuje prelijepu palatu i njeno dvorište, čudesnu baštu snova čiji su listovi jedan po jedan, s ljubavlju iscrtani, tamno drveće i zvijezdanu noć koja ih obasjava , već njih na mjestu gdje su se sreli u zagrljaju te noći, ljubavnike koji se izdaleka čežnjivo posmatraju i zadirkuju međusobno dvosmislenim šalama, nečujno.
Pod slojevima događanja , u tišini jedinstva vlada zajedništvo koje bi se vidjelo da su slike i ljubav čiju tajnu prikazuju satkane od istovjetnog materijala. Čini se kao da iz prikazanih ljubavnika isijava svjetlost koja potpuno prožima sliku. Kao kada smo se On i ja zagrlili, kao da se ista ona milina razlila po cijelom svijetu.

Oznake: mi
08:36 | Komentari (20) | Print | ^ |

nedjelja, 09.07.2017.

Dvije strasti

Nebo je puno blistavih zvijezda, a naše oči su prozori sa njihovim odsjajem. One su cvjetovi na nebu.
Zvijezde sa neba su glavice koje nas gledaju blistavim i sjajnim očima, a mi smo njihov odraz. One su naša prapostojbina a njihova svjetlost poput praha pluta eterom. Kad podignem glavu i posmatram ih duže vidim oči heroja koji su nagrađeni, odlikovani najvećim zaslugama - dijamantima koji tvore sazvježđa paradigme, koja nose njihova imena, znana i neznana i lik koji se poznaje po pogledu i podsjeća posmatrača o vrlini i dužnosti, o žrtvi i zasluzi, o idealu i cilju koji je bio iznad interesa jednog malog života.



Vjetrovi vremena umjesto šešira, latica i lišća odnose imena i ljude ... a samo neki otisnu sjaj svoga dijamanta u sazvježđa.
Biti opušten i čitati u miru. Tada zvijezde koje su u nama isijavaju svjetlost kojom gledamo knjige dok one ispred nas razdragano mašu repom poput onih koje su se pridružile zvijezdama...

Onaj čije lice ne svetli nikada neće postati zvezda. – Vilijam Blejk

Oznake: mi
08:44 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

Istovanje



Najljepša od svih stvari u životu je otkriće drugog ljudskog bića sa kojim nećemo imati izbrojenost susreta već jedan fragment prostora u kome će naš odnos imati onu sjajnu dimenziju dubine, ljepote i radosti. Unutrašnja ljubav između dva bića je divna stvar koja se ne može pronaći traženjem već samo prepoznavanjem. Taj prostor će, i onda dok mi budemo imali ozbiljan razlog da vjerujemo da se mijenjamo, uvijek ostati isti, isti u sve četiri dimenzije tako da se više nećemo imati prilike dodirnuti, jet tada već nećemo bivstvovati, tada ćemo istovati.

Oznake: mi
23:46 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 04.07.2017.

Na drugoj strani



Tanka i kratka noći ljeta teško me može držati u snu. Tama isparava iz voćnjaka, gmizi iz šuma. Načini se prije zalaska sunca i strpljivo čeka svoj red da procuri između stabala. Blijede nepoznate oči nas gledaju a mi im ne vidimo kandže, sjene postaju oštrije i sve crnje izazivajući pomutnju.
Zatvaram vrata.
Kažu da plava pidžama sa zvjezdanim dezenom dejstvuje poput gloga, tajnovito čisti noć od mraka. Snovi su valovi, interferencija frekvencije koja može izmijeniti krajobraz noći.

Liježem u mrak, čekam da ulovim trenutak zaspavanja koji se ne može isjeći, spoznati, jer uvijek prevari, progovori snom.
Tanke su i kratke noći ljeta, lagano pokrivenu drže me u snu bez snova, jer za njih nema mjesta između glave i cigli noći od kojih se grade one velike kule u snovima. Noć je voćnjaku. Zemlja, mozak i ličinke još se grče prema unutra. Lete samo snovi i nadanja. Na mjestu gdje su se ugnjezdile propuhuje vjetar Sjeverac, donosi lažne glasove i mjeri udaljenost prema sjenama koje se kreću na rubu vidljivosti.
Zvijezde su svojim blistavim sjajem definisale ravan do koje dopiru snovi. Ne dam se zavarati, iščekujem buku sa nepoznate strane i noću kada mjesečinom pratim prelazak crne sjene tornja preko otvorenih vrata.

Na kraju zatvaram kapke i kapije izdišući jedno „sve je spremno“, Sada mogu i duže noći, sada može i jesen, mogu duge noći utonuti u san, daleko od zemlje, udahnuti zvijezde.



Oznake: blog, mi
22:40 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>