četvrtak, 27.07.2017.

Vjetar



Mačak moj. Šetamo pod alejom iz osjena kroz mjesta obasjana suncem koje se probija kroz grane i širi prema dole kao moja lepršava haljina od tila. Žmirkam u susret vjetru i žmirkavim suncu. U daljini hukti voz, zvuk se prepliće sa vjetrom, a u krošnjama svjetluca i iskri. Izgleda kao vraćanje. Dva drhtava stvora, nježna i meka, stoje u osjenu zureći u ono svjetlucanje. Negdje u daljini svjetlucaju i svjetla lokomotive.
Mogli smo se vratiti u taj svijet - mogli smo.
Sva raspupala veličina krošnji šumi u huku vjetra, dok deblo podrhtava do najsitnije žilice. Snažno. Neslomljivo.
Mogli bismo - reče.
Mačak moj.

Oznake: mi
11:26 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Arhiva >>