utorak, 29.08.2017.

Malaga



"Kako je blizu dobrome ono što je lijepo" (BenJohnson), a kako je blizu lijepom ono što je divlje (Ja).
Život se podudara sa divljinom, najživlje je ono što je najdivljije, neukroćeno. Još nepodređena Čovjeku Njena prisutnost ga osvježava.

Onaj koji je neprekidno išao dalje, tako je brzo rastao i stalno nešto dobijao od sirovog materijala života.
Penjala sam se, tako, preko srušenih debala porušenih stabala i gazila uskim stazama strmih kanjona, tamo gdje je raj za slobodne penjače. Iz gromade je progovarao glas "Ovdje se ne staje" mora se proći dalje, a ja inače, nisam ni mislila stati. I prođoh tako Kaminito del rej, najopasniju stazu na svijetu.
Ti i ja, mi smo dvije centrale prepune ogromne energije, a povezane Malim kraljevskim prolazom.
El Čoro, stanica na usponu života je savladana, osjećaj zadovoljstva se topi u ustima sa ukusom malage...
09:05 | Komentari (19) | Print | ^ |

ponedjeljak, 28.08.2017.

Vrijeme I



Da li je vrijeme vječno ili mi nismo?
Postoji li ono da bi dolazilo odnijeti sve ono što je već zrelo? Ne čini li ono da sve što je jednom postojalo nestane i da onaj koji stvara, sve iznova stvori?

Juče, danas i sutra žive u istoj kući - uspomene i nade, a međ' njima sat glasno "izgovara" onaj trenutak. Mi smo ih uramili i zajedno sa početnim slovima naših imena posložili na vidno mjesto.
Sat čujno otkucava da bi naglasio svaki trenutak sadašnjosti. Ona je samo taj jedan tren koji možemo proživjeti samo ako smo ga udahnuli, a uramiti ga u sjećenje možemo samo ako smo ga proživjeli. Tako nastaje kolaž naših sjećanja. U protivnom biće zajedno sa izdisajem i novim otkucajem izgubljen i rasut među mnoštvom takvim. Mi zapravo skupljamo prošlost a sadašnjost rasipamo.
Budućnosti se nadamo dok kazaljke kruže u beskonačnoj vrtnji sata, koji je samo djelić krsta Ankh, arhetipskog simbola božanskog krsta i beskrajnog toka vremena kroz ciklus života i smrt. Simbol milion godina budućeg života od kojih sadašnjosti pripada samo onaj jedan jedini trenutak.

Zato, vrijeme provedeno sa porodicom, prijateljima i ljudima koje volimo vrijedno je svakog tog trenutka, dragocjeno i možemo ga nanizati u sjećanja.
Treba udahnuti i uramiti svaki takav trenutak.
00:30 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 27.08.2017.

Letači u niskom letu



Sezona galebova još traje. On se u niskom letu spušta do mora i hvata svoju ribu.
Ali nigdje se "galebanje" ne odvija na plaži, kao od Ulcinja do Rovinja.
07:06 | Komentari (15) | Print | ^ |

subota, 26.08.2017.

Putanja



Svaki početni korak, još nesiguran, se pita - kojim putem krenuti?
Da li prepustiti se nagonu da on odlučuje za nas ili odabrati sam. Igla se ne smiruje, varira po nekoliko stepeni. Da li bi obris koji bi omeđio to kretanje bio krug ili parabola, ili nešto slično jednoj od onih kometnih orbita za koje se mislilo da su krivulje koje se ne vraćaju?

Okrećemo se, okrećemo ponekad desetinu neodlučnih minuta, po hiljaditi put, dok ne odlučimo u kom ćemo pravcu krenuti.
13:36 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 24.08.2017.

Retrovizija


Na istom ovom mjestu na kome sam danas, sto godina ranije, osvanuo je petak, dvadesetčetvrti dan avgusta.
Danas je četvrtak, jedan dan ranije od sto godina kasnije i čini se da je klepsidra uzalud potrošila svoj sadržaj. Jedino ljepota ove zemlje nije istekla.

Danas je sve drugačije, kako i treba biti - drugačije, drugačije se gradi (ako se gradi), drugačije se kuha, hrani (ako se hrani), drugačije se oblači, misli, putuje ... ako se ...a mi poneke riječi koristimo sa istim značenjem ali bez onog njihovog suštinskog smisla.
Kuhinja.
To je mjesto gdje se sprema hrana, kuha, a u novije vrijeme se i ne planira u modernim stanovima, jer je način života takav da se svi hrane "vani", ma šta to značilo.....
Kuće više ne mirišu na hranu i kolače, kao nekada onako davno kako to pamtimo iz djetinjstva. Mirisi nas vezuju.

Ognjište je oduvijek bilo simbol kuće, ali i porodice, ono je bilo središte okupljanja gdje se faktički i simbolički grijalo, to je bila glavna prostorija u kući bez koje se ona nije mogla ni zamisliti. Zato se kuninja -kužina u kojoj je bilo ognjište u većini hrvatskih krajeva i danas naziva "kućom".
A onda je ognjište skrajnuto ka jednom od zidova da bi bilo više prostora, pa je kuhinja i sama skrajnuta u neki sporedniji dio kuće, dok se nije počela izostavljati ...a kamin je postao ukrasni relikt prošlosti.

Danas ...
Druge se pjesme čuju i pjevaju o tom kako smo i mi negdje nestali sa svojim jedinim životom ..
13:07 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 22.08.2017.

Četvrta dimenzija



Svijet kakvim ga vidimo uvijek i iznova nas očarava svojom ljepotom, ali isto tako u dubinama materije postoje neistražene dimenzije neobične ljepote.



Krečnjak, pješčar i mermer će pozeleniti tokom vremena, a posađeno žbunje i nisko rastinje samo će se razviti u nove vidove ljepote.
Grčevita potreba za detaljem otima prostor divljini. U zemlji same mjesečine sve izgleda utvarno blijedo.
22:44 | Komentari (15) | Print | ^ |

subota, 19.08.2017.

Saunter(er)



Moja Zemlja, zemlja je šljiva, gustih šuma, plavih planina, bisernih jezera i zlaćanih sutona.
Je li život snažna rijeka koja se probija kroz okrutno lijepe planine, vrluda taktilno i zaobilazi mudro ili je izlivena, meandrirajuća rijeka koja cijelo vrijeme marljivo traži najkraći put do mora?
Jesmo li putnici neumiru(ju)će avanture zemljom po kojoj se izlio život, lutalice sauntereri i je li ta zemlja sveta la Saint Terre i može li se bez nje sans terre?

Naša putovanja su ekspedicije koje završavaju u tihim sutonima, prije ili poslije, kod ognjišta od kojih smo i krenuli. Polovina naše šetnje tek je vraćanje po vlastitom tragu, a cijelo naše lutanje je put ka samome sebi.
Mi, zapravo, svoje ognjište nosimo u sebi; mi smo hodači one drevne vrste koja još živi u nama.
19:11 | Komentari (17) | Print | ^ |

petak, 18.08.2017.

Pješčanik



Ne ističe vrijeme, ističu ljudi sa mogućnošću motrenja svog nestajanja. Vrijeme nas uzima.
A dobra stvar je uzeti vrijeme. Trajati.

Mi smo uzeli naše vrijeme, mislima bez riječi. Duboko u nama titra žica osjećajnosti. Trenuci u koje je stala vječnost.
02:32 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 17.08.2017.

Priroda



Priroda je osobnost tako neobuhvatna i univerzalna da nikada nismo vidjeli jedno od njenih lica.
Hodač koji hoda kroz njemu poznata polja ponekad se zatekne na zemlji drugačijoj od one opisane u vlasničkom listu. Svijet koji poznajemo obično ne ostavlja tragove koji će imati obljetnicu.

Priroda, beskrajno divlja i sveprisutna, je otkrila sebe u svjetlu najljepših boja i zrači vulkanima pozitivne energije koja se izliva njenim plodovima s takvom ljepotom, s takvom ljubavlju prema svojoj djeci.
Mame izazovi.
I dok sve ljude privlači društvo, samo nekolicinu privlači Priroda.
Zovu avanture.
Kada jednom u nju uđeš, zalegneš u vrijeme, a vrijeme ne možeš napustiti niti izaći iz njega.Traješ kako te nosi.

Priroda otvara svoje cvjetove i širi svoje mirisne note prema nebesima, visoko iznad naših glava i neviđeno od njih.
I ono što se odriješi na Zemlji , biće odriješeno i na Nebu.
08:43 | Komentari (13) | Print | ^ |

srijeda, 16.08.2017.

...zato što davati znači primati ...


Riba je rani simbol hrišćanstva, ne smijemo zaboraviti svoje korijene.

- Ja sam samo olovka u Božjim rukama. On piše.
- Tko smo mi da zaustavimo Božju olovku.

Naši životi pripadaju Gospodu, On nas vodi za ruku.

Kamo god pravi hrišćanin dođe, donosi radost.




Tako je teško graditi, a tako lako porušiti.

U najtežim trenucima Bog nas voli najviše.


Osniva Red misionarske ljubavi, putujuća klinika za pomoć gubavima.
Težak je to rad, uzima cijeloga tebe.

U Njenim djelima ogledala se Njegova ljubav.

Nosila je bijelo plavi sari. Jednostavna.
Bijelo je simbol čistoće, a plavo je nebo i more, simbol mudrosti i vjere.

Umrla je 1997. godine.

Odličan, dojmljiv film.
A i Olivia Hussey je odlično iznijela ulogu. Prenijela je lijepo Njenu toplinu i harizmatičnost.
Zanimljivo kako joj se u njenom dobrotvornom radu sve samo od sebe "otvaralo" ... vjerovala je u Božju Providnost.
Interesantan susret kultura ... likovi, činovnici, državni službenici, zakoni, paragrafi, ljudska zavist, sumnja, kritizerstvo ...
I puno njenih divnih misli ...

Majka Terezija
.



Spomen kuća Majke Tereze u Skoplju.
Izgrađena je na mjestu gde je prije zemljotresa 1963. bila katolička crkva Presvetoga Srca Isusovog, po autentičnim nacrtima njene rodne kuće. Obnavljanje i izgradnja crkve je u toku, na parceli pored kuće.
Na fasadi spomen kuće se kao puzzle uklapaju motivi goluba i ribe, simbolično, a cijela zgrada isijava bijelo-plavu svjetlost.
00:04 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 15.08.2017.

Konac djelo krasi
07:14 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 13.08.2017.

Nedelja



Čaj, kafa i knjige. Knjige sa mirisom kafe. Vremena ima.
I vremena će biti, biće vremena za hir, za rat i za mir. I odmor. I susret.
Biće vremena i da se pogledi sretnu. Ne gledaj nazad, u trenu se svemir uznemiri. Ima vremena i za odluke koje se u istom tom trenu promijene.
Gutljajima kafe i čaja život mjerkamo. Ritualima koji u šablon meću. A vremena ima.
Znam taj pogled, dobro ga znam, kao i čipku koju more pjenom pravi.
Ima vremena.
15:33 | Komentari (19) | Print | ^ |

subota, 12.08.2017.

Nešto poput bajke ...



Kad uhvatiš Galeba
za ruku
i igra počne ...

Slušao je ravnodušno. Ali je ipak mrzio svu tu očajnu pustoš svijeta. Dosadu. U svojoj muci je mudrovao, kao da je savršeno miran, dok se konačno nije odlučio napraviti iskorak...
13:03 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 11.08.2017.

Sunce



Došlo je sunce. Sve je podrhtavalo u silnom previranju raspaljene svjetlosti. Zatim je i sam onaj raspaljeni izvor svjetlosti buknuo. Gorio.
Na nebu se porodilo sunce, suviše jako da bi se u njega moglo gledati. A ispod svega toga ležala je Zemlja, mirna i spokojna, obasjana njegovom svjetlošću.
Nismo pozvani da stvaramo svoga partnera, već samo da ga prepoznamo i biramo. On proizilazi iz Beskonačnosti, a mi ga dočekujemo osmjehom, svojim pozdravom. To leži u djelokrugu jedne moćnije sile u kojoj i mi sami počivamo.
U susretu je sve ozareno ljepotom obnovljenog života u strujanju novog, zlatom prožetog ostvarenja.
13:18 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 08.08.2017.

Crno - bijelo



Nebo je bilo načičkano sitnim zvijezdama, svuda je vladala tišina i nejasna tama. Negdje u daljini, za oblacima krio se Mjesec rasipajući raspršenu svjetlost, blistajući kao komad zamagljenog sedefa.
On je zadnji romantik na ovom svijetu što se sporo kreće i čeka raj ...a ja sam na nebu istačkala pismo.
23:54 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 06.08.2017.

Osjećanja


Naklonost



Par


Zagrljaj


Šta šta?
23:12 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 04.08.2017.

Romansa


Romansa, to su dvoje ljudi, življih i vedrijih od ostalog svijeta koji oni i ne primjećuju, izdignuti do samih sebe.
Zašto baš njih dvoje, a ne neko drugi?
Obasjani međusobno svjetlošću iznutra, u nizu posloženih načela oni su se prepoznali pri prvom susretu.
Sretnici.
Izgledaju kao da su se urotili protiv ostatka svijeta koji njihovu Romansu doživljava kao skandal.
Takt i razum nalažu da se o njoj šuti budući je nužnost iz viših sfera života; potreba i zapovijesti, jer divna se djeca rađaju uz njenu pomoć.
Mnogi će, koji je ne poznaju, ustvrditi da se i bez nje sve događa u savršenom redu. S tim će uvjerenjem lakše i mirnije živjeti.


Oznake: mi
05:53 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 03.08.2017.

Mače



Ukratko, sve dobre stvari su divlje i slobodne.
Ima nečega u zvuku, bilo da mu je izvor instrument, ljudski glas, životinjski krik ili zvuk iz prirode – uzmimo predenje mačke: nije li u njemu sadržana sva pitomost divljine.

Moja maca je ponovo rođena. Dobro, nije to ista ona od prije pet-šest godina koju smo našli na putu, liječili i odgojili; nova je i naša. I sada ista priča ima novi početak.

Ipak, divljina je u njoj. I sloboda. Njena divljina je livada, zelena šuma, njena priroda je divlja, ali postoji mnogo srdačne ljubavi za tu prirodu i puno ljubavi iz te prirode za nas da nikuda neće otići uprkos slobodi koju ima. I ne samo da neće otići, uvijek će nam se vraćati. Znaće put.
Volim vidjeti životinje kako ponovno zadobijaju svoje urođeno pravo – svaki dokaz da nisu u potpunosti izgubili svoje iskonske navike i snagu; kao kada ovko mala pokaže zube kao nastrašniji lav ili se isplezi.
20:53 | Komentari (14) | Print | ^ |

Vidikovac



Znam to mjesto za odmor sa prekrasnim pogledom na dolinu Pčinje i Manastir i čekam njega, neću drugo. Mislila sam da smo sami na putu, kad zaustavlja nas Ona. Škljocnem jednom i mislim spora je, približavam joj se ali ona već zamiče na ivici mostića.
I ko kaže da je kornjača spora?

Oznake: putovanje
12:32 | Komentari (14) | Print | ^ |

srijeda, 02.08.2017.

Makija



Zemlja i nebo i ništa više. Krajolik posmatram "ružičastim" naočalama pa mi boje izgledaju intenzivnije i ljepše, zemlja crvenija a nebo prekrasni plavo, a fotke nakon škljockanja me razočaraju, kao i sam krajolik kada skinem te sunčane naočale. Ali oskudno rastinje se ne mijenja, sa naočalama i bez njih izgleda isto. Ovo je prostor gdje caruju vjetrovi i svo bogatstvo kraja je u njima, pa su ljudi odlučili da hvataju njihovu snagu i koriste. Pet vjetrenjača me uvijek iznova oduševi. Postavljene su na jednakim rastojanjima ali je svaka postavljena pod drugim uglom da bi se vjetar "uhvatio" sa koje god strane puhne, a puše uvijek sa neke druge strane, snažan i nepredvidiv. Dok sam fotkala okretala se samo jedna vjetrenjača, ona prva. Ostale su mirovale.
Koristi se i energija sunca. Veliki paneli preko kojih se akumulira energija postavljeni su na goloj zemlji, ali njih nisam stigla uslikati. Prošli smo.


Oznake: putovanje
09:24 | Komentari (21) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>