Moja Zemlja, zemlja je šljiva, gustih šuma, plavih planina, bisernih jezera i zlaćanih sutona.
Je li život snažna rijeka koja se probija kroz okrutno lijepe planine, vrluda taktilno i zaobilazi mudro ili je izlivena, meandrirajuća rijeka koja cijelo vrijeme marljivo traži najkraći put do mora?
Jesmo li putnici neumiru(ju)će avanture zemljom po kojoj se izlio život, lutalice sauntereri i je li ta zemlja sveta la Saint Terre i može li se bez nje sans terre?
Naša putovanja su ekspedicije koje završavaju u tihim sutonima, prije ili poslije, kod ognjišta od kojih smo i krenuli. Polovina naše šetnje tek je vraćanje po vlastitom tragu, a cijelo naše lutanje je put ka samome sebi.
Mi, zapravo, svoje ognjište nosimo u sebi; mi smo hodači one drevne vrste koja još živi u nama.