ponedjeljak, 23.07.2018.

Skretanje s puta



Nekada treba i skrenuti sa puta. Na putu od Kumanova ka Ćustendilu, na 6-om kilometru iznad sela Mlado Nagoričane (ima i Staro), na brdu Zebrnjak nalazi se ostatak monunentalnog spomenika junacima Kumanovske bitke koji je ujedno i spomenik protjerivanju Turaka iz Evrope. Kumanovska bitka je glavna bitka Prvog Balkanskog rata koja je vođena između turske Vardarske armije i Prve srpske armije, 23. i 24. oktobra 1912. godine.



Kumanovska bitka je bila važna srpska pobeda nad turskom armijom u Vardarskoj Makedoniji, brzo posle izbijanja rata. Kumanovska bitka je označila početak oslobađanja Južne Evrope od viševekovne vladavine Turskog carstva. Prvim Balkanskim ratom je završen dugotrajni proces potiskivanja Osmanskog carstva iz Evrope, započet porazom Kara Mustafe kod Beča 1683. godine. Kumanovska bitka je krupan istorijski događaj za Srbiju i srpski narod u celini, a verovatno i za Evropu, jer je njen ishod oslobađanje oblasti Stare Srbije, koje obuhvataju područje Stare Raške, Kosova i Metohije i Skopsko-tetovske oblasti. Oslobodilačkom Prvom Balkanskom ratu je prethodio Balkanski savez, kao i uzajamni sporazumi balkanskih država – Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grčke. Posle poraza u Kumanovskoj bitci, turska armija je napustila glavni deo vardarske Makedonije, pretrpevši teške gubitke u ljudstvu i ratnim zalihama




Spomenik Zebrnjak je sagrađen 1937. godine, u slavu i čast poginulim srpskim vojnicima na 25. godišnicu bitke, bio je autentičan u oblikovanju i koncepciji, jedinstven na Balkanu sa visinom od 48,5 metara. Po stilu se oslanjao na sakralnu srednjevjekovnu arhitekturu a unutrašnjost je bila oslikana freskama sa prizorima iz svakodnevnog života i likovima u narodnim nošnjama.
Spomenik je porušila bugarska vojska na samom početku II svjetskog rata.
Ono što se danas može vidjeti je samo postament spomenika. U unutrašnjosti nema freski a u podrumu je i dalje kosturnica.
Prilaz spomeniku je uski makadam kojim bi se da je padala kiša teško moglo prići. Kapija se zaključava i postoji čuvar (po nekom međudržavnom dogovoru od prije par godina). Spomenik je podignut na samom poprištu bitke. Na slikama se u daljini može vidjeti Skopska crna gora i Vodno u produžetku, pozicija sa koje je napadala Prva armija, pod komandom regenta Aleksandra.
Zebrnjak je bio cilj turske armije kako bi dobrom vojnom pozicijom dobila naklonost evropskih sila i zadržala se na Balkanu.
To se nije dogodilo.



Spomenik na Zebrnjaku građen je od najtvrđeg bazalta i armiranog betona. Imao je oblik kule-obeliska visine 48,5 metara. Bio je to ubedljivo najviši spomenik ne samo na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, već i čitavog Balkanskog poluostrva. Skladnih proporcija, sa vitkom kulom, ovaj memorijal mogao je da se vidi iz velike daljine, čak i noću, jer je iz njegovog kubeta izbijala svetlost tri petro-maks lampe. Bilo je to simbolično, večito kandilo mrtvih čije su kosti tu počivale. Na svim planovima spomenika uočljiv je vertikalizam u strukturi građevine. Definitivan projekat predstavlja spoj masivnog podnožja u obliku tvrđave, vitkog stabla sa jajastom ``kapom“ na vrhu koje se ne sužava nagore i novog elementa - trougaone osnove. Takvom osnovom autor je, bez ikakve sumnje, ostvario izraženi skulptoralni efekat u ukupnom izgledu vitke, ali snažne građevine. Taj vrhunski spor arhitekture i skulpture bez uzora u našoj arhitekturi predstavlja remek-delo Momira Korunovića.

U prizemlju spomenika bile su prostorije koje su služile kao kosturnice izginulih srpskih ratnika. Nad njima se nalazio prostor, podeljen u devet odaja, u kome je bila smeštena muzeološka postavka. Iznad podnožja spomenika, na osamnaestom metru od zemlje, nalazila se memorijalna kapela do koje se stizalo otvorenom spiralnom rampom. Na svakom uglu spiralne staze proširene kružnim zaravnima stajali su na postoljima originalni topovi korišćeni u Kumanovskoj bici. Gvozdenim stepenicama pelo se u prostor iznad kapele u kome su bile postavljene drvene hrastove merdevine koje su spajale pet spratova visoke kule sa betonskim galerijama. Na samom vrhu kule, pod samom krovnom konstrukcijom, nalazile su se pomenute svetiljke koje su noću osvetljavale okolinu. Na vrhu čitave građevine nalazio se krst, dok je njen najviši sprat bio ukrašen heraldičkim znamenjima Kraljevine Srbije.

Fresko-dekoraciju u kapeli i kosturnici izradio je ugledni srpski slikar toga vremena Živorad Nastasijević koji je sa Korunovićem sarađivao i ranije, prilikom podizanja spomenika srpskim ratnicima stradalim u bici na Drini ujesen 1914. godine koji se nalazi na lokalitetu Mačkov kamen na planini Jagodnji kod Krupnja
.


Izvor: Internet, slike su moje osim prve i treće

Oznake: putovanje
00:30 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 08.07.2018.

Vodno



Svake noći na južnoj strani Skoplja svijetli ogromni Milenijumski krst, sa najvišeg vrha Vodna, Krstovara. Odlučili smi otići tamo i pogledati to sve izbliza.
Ono što je Avala Beogradu, Trebević Sarajevu, Medvednica Zagrebu, to je Vodno Skoplju. Do vrha planune vodi krivudavi put, serpentine, a od pola može i žičarom. Mi smo se opredijelili za žičaru. Vožnja je trajala nepunih 5 minuta a iz kabine se pruža prekrasan pogled na grad. Sa vrha je još ljepše.
Na samom vrhu je planinanrski dom, taj veliki krst, sunce iz Vergine, nekoliko prodavnica i još ponešto, što se može vidjeti na slikama.,



Tu je i spomen ploča gdje piše o tome kako su partizani uništili njemački bunker.
Na južnoj padini planine može se vidjeti nekoliko sela, među kojima Gornje i Donje Sonje koje se spominju u tekstu. Nismo tamo išli, a da smo pošli mogli smo vidjeti crkvu Svetog spasa i Svetog Nikole.


Oznake: putovanje
17:16 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 07.07.2018.

Skopje ima ... ima, ima...



Svaki put će me Makedonija, netipična i kulturno bogata a možda i nedovoljno otkrivena, osvojiti svojom duhovnom dubinom, vedrinom, kulinarskim umijećem i toplinom koja se ovdje zadržala više nego i u jednoj drugoj državi ex prostora.



Skoplje noću je izbor slika, a ljubazni i gostoljubivi domaćin otkriva mi novosti i detalje koje nisam stigla vidjeti prošle godine.
Potpuno sam svjesna da Skoplje ne bi trebalo predstavljati projektom centra grada iz 2014. godine, već cjelokupnom slikom grada čijem je urbanizmu jak pečat dao i poznati japanski arhitekta Kenzo Tange. Urbanističko rješenje Skoplja nastalo nakon zemljotresa 1963.gidine bilo je ispred svoga vremena. Njegova glavna odlika je racionalno socijalističko planiranje.



Transportni centar sa autobuskom i željezničkom stanicom, studentski dom, muzej moderne i savremene umjetnosti, zgrada radiotelevizije, trgovački centar, zgrada nacionalne banke, akademija umjetnosti, pozorište, telekomunikacioni centar, akademski kampus... nasljeđe su moderne arhitekture toga vremena.



Mostovi, mostovi ... Na prvoj slici se vide dva stuba ispred mosta. Pitala sam šta oni predstavljaju. Valjda je neko smatrao da je centar nedovoljno upečatljiv i neizgrađen, pa je planirao da napravi veliki krug poput rizenrada u Prateru za razgledanje grada! Kako stvari stoje to se neće dogogiti. Srećom.




I na kraju napornog dana dvije masaže u kraljevskoj stolici. Jedna je bila šijacu.

Oznake: putovanje
14:48 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 04.07.2018.

Putovanje



Vruć dan, sparno veče i otkrivanja. Pogled kroz prozor automobila stvara pokretne slike i navodi me da slažem riječi kako bih objasnila crno-bijeli film. Zrak je od vječnosti izblijedio.
Nije nam dozviljeno ni da slobodno dišemo.

Oznake: putovanje
19:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 03.08.2017.

Vidikovac



Znam to mjesto za odmor sa prekrasnim pogledom na dolinu Pčinje i Manastir i čekam njega, neću drugo. Mislila sam da smo sami na putu, kad zaustavlja nas Ona. Škljocnem jednom i mislim spora je, približavam joj se ali ona već zamiče na ivici mostića.
I ko kaže da je kornjača spora?

Oznake: putovanje
12:32 | Komentari (14) | Print | ^ |

srijeda, 02.08.2017.

Makija



Zemlja i nebo i ništa više. Krajolik posmatram "ružičastim" naočalama pa mi boje izgledaju intenzivnije i ljepše, zemlja crvenija a nebo prekrasni plavo, a fotke nakon škljockanja me razočaraju, kao i sam krajolik kada skinem te sunčane naočale. Ali oskudno rastinje se ne mijenja, sa naočalama i bez njih izgleda isto. Ovo je prostor gdje caruju vjetrovi i svo bogatstvo kraja je u njima, pa su ljudi odlučili da hvataju njihovu snagu i koriste. Pet vjetrenjača me uvijek iznova oduševi. Postavljene su na jednakim rastojanjima ali je svaka postavljena pod drugim uglom da bi se vjetar "uhvatio" sa koje god strane puhne, a puše uvijek sa neke druge strane, snažan i nepredvidiv. Dok sam fotkala okretala se samo jedna vjetrenjača, ona prva. Ostale su mirovale.
Koristi se i energija sunca. Veliki paneli preko kojih se akumulira energija postavljeni su na goloj zemlji, ali njih nisam stigla uslikati. Prošli smo.


Oznake: putovanje
09:24 | Komentari (21) | Print | ^ |

nedjelja, 23.07.2017.

Sarti

Ostala sam dužna putanju Ohrid Bitola Prilep Kavadatci Valandovo Dojran ... ostala sam dužna i neke slike što sam obećala @Dinaji ...drugi put ...



Sarti je malo mjesto na Sitoniji okrenuto prema Atosu, smješteno u blagoj uvali a u pozadini je kopno obraslo borovom šumom.

Noću


Ranom zorom

Oznake: putovanje
09:29 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 21.07.2017.

Ohrid

Jutro je osvanulo sunčano i bilo je toplije nego prethodnoga dana kada sam se smrzla. O kupanju nismo ni razmišljali, a ne bismo čak i da je bilo vruće. Spremni smo za razgledanje grada.
Nakon doručka pravimo plan obilaska. Ohrid nije tako mali grad; odlučili smo krenuti od tvrđave tim prije jer se sa nje može vidjeti cijeli grad pa ako ne stignemo više tako ćemo vidjeti najviše; naš domaćin je procijenio da ćemo izgubiti dosta vremena ako idemo pješice, pa nas vozi autom do gore. Tako razgledanje započinjemo od sjeverne porte (istočnu smo vidjeli prethodno veče).



Domaćin nam priča o tome da je najveći dio Samuilove tvrđave rekonstruisan; pokazuje nam dio zida na kome se to najbolje vidi (slika 2) i o tome da se istoričari ne slažu oko izgleda tvrđave, sumnja se u izgled gornjeg dijela ... Razgovaramo o tome od kada datira ova tvrđava i dolazimo do toga da se grad u rimsko doba zvao Lihnidos. Ne znam da li ima veze ona pjesma Lihnida kajče veslaše na Ohridskoto ezero, ali stavila sam je.
Tvrđava opasuje stari dio grada u dužini nekih tri kilometra i potpuno ga zatvara. Veoma je visoka, gazimo dosta visoke stepenike sa sviješću da pod nogama ostaju stoljeća.



Uspješno se penjemo na vrh gdje je osmatračnica sa teleskopom. "Nahranili" smo teleskop sa 30 denara (a bilo je dovoljno 5) ali ništa nismo vidjeli ... više se može vidjeti prostim pogledom što i činimo ...



Pred nama se pruža prekrasan pogled. Jasno se može sagledati cijeli grad i shvatiti koliko je velik. Preko puta se vidi teritorija Albanije kojoj pripada oko četvrtine akvatorije jezera. Pravo dole gledajući sa tvrđave je crkva Sv. Klement, najljepša crkva u Ohridu i najbogatija freskama. Desno od i sa ohridske Kale na hridi je mala crkva sv. Jovan Kaneo.



Skrećem pogled lijevo gdje nam domaćin pokazuje zgradu Zavoda za zaštitu spomenika kulture i crkvu Sv. Sofije. Tu je i antički amfiteatar ali nećemo ići do njega jer naš domaćin prezire arene zbog same suštine njihovog nastanka ...



Vraćamo su nazad u glavnu gradsku ulicu. Muški idu na kafu a mi ćemo sebi potražiti bisere. Domaćin me poslao kod svojih prijatelja porodice Talev gdje znamo da su pravi ohridski biseri. Izabirem ogrlicu, a od domaćina sam na poklon dobila divan srebreni prsten tifani izrada. Pridružujemo se na kafi i moramo krenuti. Nismo stigli otići do manastira sv. Naum 30-ak kilometara niže prema albanskoj granici, trebalo je ući u sve te objekte ... ali, neka bude razloga da se ponovo dođe ...

Oznake: putovanje
11:00 | Komentari (19) | Print | ^ |

srijeda, 19.07.2017.

Dan drugi - put Ohrida

Plan je bio da ručamo i krenemo oko 15 časova, ali imali smo puno toga reći jedni drugima tako da smo se zadržali nešto duže sa našim ljubaznim domaćinom. Pokazivao nam je knjigu o svom dedi koji je sakupljao rukopise na neumskim zapisima a i sam je bio pojac. Otvorio je tu knjigu i pitao me da li znam šta je to? Arapski rukopis- rekoh ko iz topa. Vidiš nije. To su neumi. Objasnio je šta je to i otpjevao...
Tako smo krenuli oko pola pet i dugo smo izlazili iz Skoplja. Kada smo se dokopali autoputa Majka Teteza sve je bilo lakše. Pratimo pravac Skoplje Tetovo Gostivar Kičevo Ohrid. Tetovo gledamo sa strane a kroz Gostivar prolazimo, put je mjestimično veoma loš. Čak je i autoput mjestimično propao. Uhvatiće nas suton, a nećemo da po mraku prolazimo preostalom dionicom puta. Ipak se zaustavljamo na najvišoj tački puta gdje prave, kako su nam rekli najbolje mekeke. Volim mekeke i stajemo na Stanici Straža. Svi vole i staju, veliki je promet ljudi...



Idemo dalje kroz Kičevo. U međuvremenu primjećujem da tu ima puno kamenoloma. Nebo se crni, oblaci se spustili do zemlje, nagovještavaju kišu a nje nema. Vrijeme odlično za putovanje.Zabavljam se posmatrajući okolinu i pomalo škljockam, mada mi je rečeno da ne slikam kroz šoferku, naročito ne kada je ovako prljava. Trenutno nemam bolje rješenje, najviše što mogu je otvoriti prozor.
Kičevo, po energiji koja se osjeća u nizu postavljenih zastava (a osim njih ništa drugo nisam vidjela), sasvim subjektivno doživljavam kao "makedonsko Međugorje" i uspijevam fotićem "uloviti" jednu zastavu.



Za dana (ili vidjela) stižemo konačno u Ohrid. Ovdje nam je domaćin Risto. Risto je čovjek koji ima veliki značaj ne samo u Makedoniji već i u regionu, pa ja i doček i naš boravak u Ohridu poseban, onakav kakav običan stranac, putnik ne može doživjeti. Radujem se tome jer, kako rekoh više puta toliko sam željela vidjeti Ohrid .. osjećam se kao kod svoje kuće i ni jednog trenutka ne shvatam da sam u drugoj državi, inostranstvu ...čak ću dan kasnije, na granici reći - napuštamo našu zemlju -
(lapsus) a moji me ispravljaju nije našu, mi izlazimo iz Makedonije.
U zadnje vrijeme Ohrid je pod uticajem niza podrhtavanja tla 3-5 stepeni ne znam koje skale ... i domaćin nas smješta u novi dio grada u čvrstu i sigurnu zgradu, mada dok smo mi bili nisu se osjetili potresi. Nadam se da ih neće više biti jer je ovo kako svi znamo veoma trusno područje i svako podrhtavanje nosi veliki rizik.
Hladno je a i drži me umor od hodanja po Skoplju, tako da nam je u planu večera uz ugodno druženje koje će trajati do dugo u noć ...



Na slici su zidine koje opasuju stari dio grada slikane kasno u noć i parče čuvene ohridske torte koju smo jeli sutradan, kao i odličnu baklavu koju šteta da nisam uslikala, izuzetno je ukusna.
U povratku, u sitan sat, grupa mlađih gostiju negdje pjeva "kad ja pođoh na Bembašu" ...razmišljam sa su sarajlijeje ili bosanci, jer ko bi još tu pjesmu mogao pjevati?

Oznake: putovanje
19:21 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

Dan prvi - Skoplje



Skopje ima mikro klima ... i veoma je neobičan grad, svoj, drugačiji od drugih ...
Nova naselja formirana po principu jugoslovenskog urbanizma slična su sa drugim gradovima, samo što ovdje ima puno zelenila. Utisak mi je više nego u drugim gradovima i to mi se na prvi pogled dopalo. Zelenilo su pluća grada i to je veoma važno za sve koji tu žive.



Centar je posebna priča. Krenuli smo od opere izgrađene ranije u stilu moderne. Svira kladična muzika. Ispred i oko nje su zgrade nedavno građene u prostoru koji je bio prazan i pust nakon onog zemljotresa iz '63 ...ministarstva, palata pravde, muzeji ... sve je to na malom prostoru jevrejskog naselja.



Stare kuće su porušene u zemljotresu a ni jedan od Jevreja se nije vratio iz logora smrti ...



Barok. Hm, ...
Reminiscencije na stare stilove počinju svima smetati jer postoji opravdana bojazan da će naše vrijeme ostati bez svog originalnog izraza, a to vrijeme oponašanja traje evo već tridesetak godina...



Ovdje ima puno statua, poznatih i nepoznatih iz istorije ... kažu da su mnoge "lažne" u smislu materijalizacije (šuplje su unutra) a one od bronze su navodno sa nekvalitetnijim materijalom jer su ušli u preskupu investiciju.
Ali to je već njihova priča ...ono što ostavlja utisak na stranca je da je puno sadržaja na malom prostoru, previše robustnih spomenika, koji idu toliko daleko da imamo statue čistača cipela i prosjaka, bika isl. ... Aleksandar Makedonski je pretenciozno postavljen svuda, tu su Kliment i Naum, Ćirilo i Metodije ... puno antičkih likova, onih iz Dušanovog doba i savremenih pisaca pjesnika glumaca kompozitora, tu je i Toše našao svoje mjesto... nisam ih sve čestito ni vidjela, a većinu i ne znam ... gledala bih samo to. Prijatelji kažu ... pa ni mi ne znamo ko su, niko ne zna - sad mi je lakše .... Dušanova statua u nizu na jednom od mostova mi se dopala kao i veliki spomenik Filipu II ocu Aleksandra Makednskog.



Mostovi su novi, stari je kameni, zovu ga Dušanov most iako datira iz ranijeg perioda prije njega samoga i ima nešto originalnog kamenja, ostali je rekonstrukcija ...
Puno je raznoraznih fontana na trgu Makedonija koje mi nisu zasmetale, a jedna je čak i u neuređenom koritu Vardara!
Sam trg je pun sadržaja za djecu, vozića i drugo .... a statue lavova na sve strane sam zaobilazila pogledom. Tu je Goce Delčev na konju spram Aleksandra Makedonskog koji je u centru trga, isto na konju.
Ne mogu ne reći da je puno pretjerivanja, ali ipak je sa tim grad drugačiji od drugih. Takva slika grada duboko je podijelila i mišljenja i njih same ...



Skopje ima mikro klima ... ima i Trijumfalnu kapiju kao Pariz ... a sa obe strane su dvije statue pisaca u sjedećem položaju ...Kažu da je ovaj prostor bio isprskan bojama u "šarenoj revoluciji" ali je sve sređeno osim zgrade Ministarstva kulture koa je namjerno tako ostavljena i predstavlja spomenik kulture! Ova zgrada na žalost nije ovdje blizu i nisam je vidjela, pa nemam tu fotografiju.



Još sam vidjela Sobranje (parlament) i zgradu Vlade (bivši CK nešto dalje). Preko puta Sobranja je veliki park sa puno velikih skulptura, u parku su majke borci ...
Sa druge strane je spomen kuća ili muzej Majke Tereze, rođene u Skoplju ali ne u toj kući već nešto dalje samo što je ta kuća porušena. Pored je u izgradnji velika crkva Konstantin i Jelena sa pozlaćenom kupolom, u izgradnji.




Stekla sam utisak da ima dosta gradilišta.
Jedan most i ulica nose ime Majke Tereze, kao i auto put ka Ohridu preko Tetova.
Skopje ima mikrokluma ... ima i dabldekere kao London.
Obišla sam i stadion Vardara koji je u završnim radovima.
Stanka za kafu i sladoled nije pomogla, umorili smo se. Ostaje nam još ručak i onda pravac za Ohrid.




Skopje ima mikro klima ... i veoma je neobičan grad, svoj, drugačiji od drugih ...
Nova naselja formirana po principu jugoslovenskog urbanizma slična su sa drugim gradovima, samo što ovdje ima puno zelenila. Utisak mi je više nego u drugim gradovima i to mi se na prvi pogled dopalo. Zelenilo su pluća grada i to je veoma važno za sve koji tu žive.



Centar je posebna priča. Krenuli smo od opere izgrađene ranije u stilu moderne. Svira kladična muzika. Ispred i oko nje su zgrade nedavno građene u prostoru koji je bio prazan i pust nakon onog zemljotresa iz '63 ...ministarstva, palata pravde, muzeji ... sve je to na malom prostoru jevrejskog naselja.



Stekla sam utisak da ima dosta gradilišta.
Jedan most i ulica nose ime Majke Tereze, kao i auto put ka Ohridu preko Tetova.
Skopje ima mikrokluma ... ima i dabldekere kao London.
Obišla sam i stadion Vardara koji je u završnim radovima.
Stanka za kafu i sladoled nije pomogla, umorili smo se. Ostaje nam još ručak i onda pravac za Ohrid.




Oznake: putovanje
08:12 | Komentari (0) | Print | ^ |

Odmor



Hladan talas je došao sa sjevera, a mi smo ga onda pustili da prođe pa krenuli za njim ka jugu. Oblačno vrijeme idealno za putovanje. Itinerer napravljen, prvi dan Skoplje, drugi Ohrid, treći Dojran, a onda Grčka.
Dobro smo se spremili TAG za naplatu putarine poštedio nas je sat ipo čekanja kod Niša. Provjeram stanje na granici, čeka se 40 min sa tendencijom porasta ...
Ptice lete iznad polja pokošenog žita -junska žetva je obavljena - žito je dignuto, ali mladi kukuruz još uspravno stioji, stremeći gore.
Ja pratim put kojim je skpro @Lastavica letjela.
Kod Džepa neke crne ptice stoje na stubovima ograde kao vojnici na mrtvoj straži, a nad Caričinom Dolinom gusta magla kao da nije ljeto. Glavice suncokreta se smiješe sa okolnih njiva. Kišu smo stigli i sada ona ide sa nama. Ponovo provjeram stanje na granici, čekanje produženo na 70 minuta. Mijenjamo plan. Krećemo ka Prohoru Pčinjskom tamo se i dalje čeka samo deset minuta. Andrejin krst upozorava na željeznučku prugu. Priroda je divna, sve buja.



Oštrim serpentinama se spuštamo u dolinu Pčinje. Slikam manastir gdje sam bila već koliko puta, sve je nepromijenjeno i ne zadržavamo se tu ovaj put. Magla i dalje svuda oko nas. Na granicu stižemo jedini sa naše strane i uživamo putem prema Kumanovu. Prolazimo pored spomen obilježja na mjesto gdje je donijeta odluka o ustanku u Makedoniji u II sv ratu i muzeja, ali se ni ovdje ovaj put ne zadržavamo, već smo bili samo treba pronaći slike od prošle godine. Pada ona dosadna sitna kiša, a suncokreti su oborili glavice.
Još je bio dan kada smo stigli u Skoplje. Dočekuje nas prijatelj Borče...
Plan je da se odmorimo, obiđemo dio grada gdje oni stanuju, posluju ...a sutra centar i sve zanimljivosti po Skoplju.
Borče radi na istraživačkom projektu proizvodnje prototipa uređaja za vještačku oplodnju, unaprijeđenog dakako u odnosu na sadašnje i detaljno nam objašnjava sve kako se to odvijalo tokom dvije godine rada. Dio su ekipe svjetski priznatog doktora za vantjelesnu oplodnju iz Češke ... dva sata sam netremice slušala o svemu-astervilovima, asterboksevima ...i njihovim djelićima, elektronici i napajanju i zadivljena sam. Prvi put na licu mjesta vidim i to kako radi 3D štampač, do sada sam ih gledala samo na tv-u i zamišljala šta bi to tačno bilo.



Razgledamo okolinu naselje stari aerodrom koje se zove Jane Sandanski.Tu je aerena Jane Sandanski i hotel Rusija, lijepo uređen park sa fontanama na samoj obali Vardara. Već je pala noć, a noću sve izgleda drugačije i ljepše u prelamanju svjetla.
Puno je uspomena na nesretno preminulog Tošeta Proeskog i puno pijeteta. Jedna ulica nosi njegovo ime i bista na mostu u centru uz sve druge poznate ličnosti.



Oznake: putovanje
03:14 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>