petak, 21.07.2017.

Ohrid

Jutro je osvanulo sunčano i bilo je toplije nego prethodnoga dana kada sam se smrzla. O kupanju nismo ni razmišljali, a ne bismo čak i da je bilo vruće. Spremni smo za razgledanje grada.
Nakon doručka pravimo plan obilaska. Ohrid nije tako mali grad; odlučili smo krenuti od tvrđave tim prije jer se sa nje može vidjeti cijeli grad pa ako ne stignemo više tako ćemo vidjeti najviše; naš domaćin je procijenio da ćemo izgubiti dosta vremena ako idemo pješice, pa nas vozi autom do gore. Tako razgledanje započinjemo od sjeverne porte (istočnu smo vidjeli prethodno veče).



Domaćin nam priča o tome da je najveći dio Samuilove tvrđave rekonstruisan; pokazuje nam dio zida na kome se to najbolje vidi (slika 2) i o tome da se istoričari ne slažu oko izgleda tvrđave, sumnja se u izgled gornjeg dijela ... Razgovaramo o tome od kada datira ova tvrđava i dolazimo do toga da se grad u rimsko doba zvao Lihnidos. Ne znam da li ima veze ona pjesma Lihnida kajče veslaše na Ohridskoto ezero, ali stavila sam je.
Tvrđava opasuje stari dio grada u dužini nekih tri kilometra i potpuno ga zatvara. Veoma je visoka, gazimo dosta visoke stepenike sa sviješću da pod nogama ostaju stoljeća.



Uspješno se penjemo na vrh gdje je osmatračnica sa teleskopom. "Nahranili" smo teleskop sa 30 denara (a bilo je dovoljno 5) ali ništa nismo vidjeli ... više se može vidjeti prostim pogledom što i činimo ...



Pred nama se pruža prekrasan pogled. Jasno se može sagledati cijeli grad i shvatiti koliko je velik. Preko puta se vidi teritorija Albanije kojoj pripada oko četvrtine akvatorije jezera. Pravo dole gledajući sa tvrđave je crkva Sv. Klement, najljepša crkva u Ohridu i najbogatija freskama. Desno od i sa ohridske Kale na hridi je mala crkva sv. Jovan Kaneo.



Skrećem pogled lijevo gdje nam domaćin pokazuje zgradu Zavoda za zaštitu spomenika kulture i crkvu Sv. Sofije. Tu je i antički amfiteatar ali nećemo ići do njega jer naš domaćin prezire arene zbog same suštine njihovog nastanka ...



Vraćamo su nazad u glavnu gradsku ulicu. Muški idu na kafu a mi ćemo sebi potražiti bisere. Domaćin me poslao kod svojih prijatelja porodice Talev gdje znamo da su pravi ohridski biseri. Izabirem ogrlicu, a od domaćina sam na poklon dobila divan srebreni prsten tifani izrada. Pridružujemo se na kafi i moramo krenuti. Nismo stigli otići do manastira sv. Naum 30-ak kilometara niže prema albanskoj granici, trebalo je ući u sve te objekte ... ali, neka bude razloga da se ponovo dođe ...

Oznake: putovanje
11:00 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>