ponedjeljak, 26.11.2018.

Vremenska paralela ili simetrija



Kada se desi ljubav, ona svemu daje sjaj. Možda zvuči kao otrcana fraza, ali za ono što se događa od Adama, Eve i Zmije i uporno ponavlja, nemamo bolju riječ.
Dakle, ljubav.



2000-i neka AD ili tako nešto.
Eva je u zoološkom vrtu. Stoji ispred kaveza i ovaj put gleda u majmuna. Eva i majmun se gledaju kroz vrijeme i prostor, dugo i krivudavo, nalik zmiji.
Taj majmun, koji se nekada smiješno prevrtao na granama, nije više onaj stari. Nije više životinja. Gleda je potpuno ljudskim očima. Zaljubljeno. I ona to zna.

Hoću ovu ženu za sebe- mislio je to i Adam, čak i onda kada nije imao izbora. I želio ju je bez obzira na posljedice. Mislio je da može da se izbori sa njom.

Ali, može li se jabuka zmijskog cara porediti sa pogledom zaljubljenog majmuna?
Adam ne uspijeva zamisliti ženu zaljubljenu u majmuna. Ovaj savremeniji Adam ne dopušta da mu život ode do đavola.



Milenijumi vremena razdvajaju jednu namjeru od druge. Objedinjuje ih opsesija potpomognuta ponavljanjem istorije.

Eva se vraća kući svaki dan sve raščupanija. Malo ko se danas brine za majmune, još manje njih brine za žene.
Zapravo, samo jedan muškarac brine za nju. I to veoma brine. Previše. Mjeri joj vrat dugim prstima, pomalo ga stežući. Daruje joj lančić, tijesan i skup koji pomalo liči na pseću ogrlucu kojoj bi mogao dodati kaiš od zmijske kože i voditi je svuda sa sobom uz pomoć tog kaiša. Ali nije to ono čemu on teži. On hoće da ga ona prati svojom voljom. I ne da ga ubijedi, već da ga zavoli.
Pokoravanje.
Jednog(m) ili drugog(m). Ravnopravnost ne postoji.

Eva u zoo vrtu osjeća se nevino, a Adam kod kuće neće dozvoliti da njegov suparnik bude majmun.
Zato Eva ne podiže pogled i ne prepoznaje nikoga svjesna toga da bi jednim svojim pogledom mogla osuditi nekoga. Ili bi zbog jednog takvog gesta ili pogleda Adam povrijedio nju.

Vremena se miješaju u opsesiji, što znači da će u nekom trenutku da se stope, preslikaju u jedno (isto) vrijeme, a tanka nit straha puzi uz leđa, kao zmija.
Ili mi puzimo po njoj.
Ipak je to jedan sasvim običan dan.
18:45 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 18.11.2018.

Novembar



Bio je jednom novembar i on je tada bio Novembar i bio je kao planina. I sada je novembar ali znam da su od tada protekli dani - vrijeme ide dalje po svom ćefu bira kroj.



Lijepi dani su otišli kao da su upravo otkrili neko svetogrđe.
Očekuje li se to nevrijeme?
Meteorolozi ga najavljuju, ali predvidjeti nije isto što i izazvati.
Gospodar Juga se dosađuje, dosađuje se i gospodar Sjevera, pa se na ovom novembru jadaju jedan drugome. Za gospodare rata jednoličan protok mirnodopskih godina čini se kao milenijum. Mir ih dovodi do ludila.

Osjećam se kao da sam od zlata, najzad cijela kao sunce koje ne sija noću. Pomaljam se iz svoje kočije boje bundeve, koračam hodnicima noći praćena šuškanjem svoje haljine. Kraljević mi trči u susret, prepoznajemo se kao da smo se već toliko puta sreli, ja koja sam iz pepela ponikla i ribala tolike podove po zapovijesti, beskrajno čvrsta i otporna i on kome će cipelica biti trag i putokaz.
Lutam hodnicima noći i mrak me prihvata. Osjećam se kao da sam sazdana od mjeseca i svijetlim put. Imam sedam malih rudara, pomagača, sedmoricu malenih zaštitnika. To mi pomaže da se krećem kroz mračne dubine sna. Put je pun prepreka, poštujem ga, prija mi, ipak je to put. Nailazim na odvratne ljepljive tvari, na kaljuge i ovde u ovoj dubini sna sve prihvatam.

Sadašnji Kralj je zauzdao gospodare krugova, nagradio i usrećio. Ali kada je vidio da posrću, ozbiljno im je zaprijetio, kao što to radi njegovo Veličanstvo. Tako su gospodar M. i gospodar S. shvatili rizik kome izlažu ne samo svoje finansije, već i svoje glave.



A mi? Sve smo mi djevojčice, pomalo Pepeljuge i Snježane, neki će Princ doći ako želi, drugi će se vratiti, ako se vrati. Mi ćemo svakako koračati ovom zemljom, čvrste i sigurne, bljuvati otrov, obavijene velom neizvjesnosti iskazanom u jednom, kao planina, veeelikom "Možda".
12:00 | Komentari (17) | Print | ^ |

petak, 16.11.2018.

Kišni valcer



Crni oblaci, masivni i odlučni, jezde nebom.
Kiša kiši.
Kapi se spuštaju niz staklo kao kakve puzavice.



Pljuskovi su, oduvijek, počinjali i prestajali, pa se opet vraćali. Kasna je jesen, ponovo je došlo njihovo vrijeme.
Skuplja se voda u plitkim baricama u kojima dugo mogu stajati samo krave, onako bezbrižne, i blenuti.

A ja, jedem iz navike, živim iz navike, jednom nogom oslonjena na zla vremena. Život reality-ja postao je reality života, naša stvarnost, otužna poput kasne kišne jeseni. Hljeba i reality-ja. Život nas je opako ujeo.

Vrane su proteklih godina bile nepodnošljive. Znam dobro njihovo graktanje i sjećam se, a nije to davno bilo, kako sam slušala i pokušavala odgonetnuti da li je ono bilo znak smrti ili najava vedrine, nečeg veselijeg.
A puknuće grom (znam), onako iznenada, kao što to obično biva, negdje iza neke zavjese od puzavica i pojaviće se procjep i iz njega riznica vedrine.



Dnevni boravak za zaludne, azil za pogubljene. Nemogućnost gledanja života svojim očima. S one strane stakla je duga, a ona se osjeća kao da nema izlaza.
Osjećaš li se kao da te gledaju oči života?
19:41 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 10.11.2018.

Srce sreće



Važno je imati ideju, jer ideja je kao stopa ili korak, ona otvara mogućnost i sa njom započinje put. Onda se ona može udvostručiti, umnogostručiti dodavanjem jedne drugoj i stvoriti niz ideja kao niz koraka ... i koliko god dugo tako koračamo, umnožavamo ideje i korake, nećemo biti bliže kraju nego što smo bili na početku tog zbrajanja. Ideja kretanja stvara ideju trajanja i nema nikakvog razloga da se to zaustavi. Tako mi postojimo.
Trajemo.
20:14 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 04.11.2018.

Dolazak Hrvata



Budućnost je u saradnji

Auto- i hetero-stereotipi nam omogućavaju kognitivnu orjentaciju u vremenu i prostoru i pojednostavljenje stvarnog "svijeta-života"
Uostalom sve je tako jednostavno -ili jesi ili nisi.
Stereotipi održavaju zaštitni mehanizam vlastitog identiteta markirajući granice "mi" i "oni" na temelju čega se definiše kolektivni identitet, pripadnost, grupna specifična steteotipna obilježja (jezik, vjera i kultura kao sastavni elementi nacionalne ideologije).
Međutim, funkcija "pamćenja" negativnim heteropredodžbama projektuje nepoželjne osobine "mi-grupe" na Drugog. Na taj način predodžbe imaju subverzivni učinak, jer imaginacija drugog postaje stalno simboličko ulaganje u "Ja".
Stefanio Petrungaro


Ta slika o nama dobija svijetli preliv treptavih premaza, na tragu smo impresionizma u pokušaju uspostavljanja novog nacionalnog stila, nova jugobalkanska stvarnost narodnih prvaka, stil anahronizma koji će povezati kulturu barbara sa umjetnošću eminentnih guslara.
Svijest o sebi kroz junačku (ratničku) i umjetničku autopercepciju rodila je sasvim novu autopredodžbu dolazaka -susreta!
Da li je ćutanje odobravanje ili su nedovoljno ozbiljno shvaćeni?
Uostalom, umjetnici se mogu drznuti šta žele, rekao je veliki Mato Celestin Medović.

A mi?
Nas dvoje (Mi) ćemo i dalje pjevati našu staru pjesmu na onim raritetnim guslama "na dvi strune" dok razum ne pobijedi - da nas ne zaborave.



Slike: Vlahe Bukovca na kojoj se vidi guslar i
Celestin Medović: Dolazak Hrvata. Vidi lik na dnu slike koji na leđima nosi gusle.

Oznake: susret
11:33 | Komentari (24) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>