ponedjeljak, 26.11.2018.

Vremenska paralela ili simetrija



Kada se desi ljubav, ona svemu daje sjaj. Možda zvuči kao otrcana fraza, ali za ono što se događa od Adama, Eve i Zmije i uporno ponavlja, nemamo bolju riječ.
Dakle, ljubav.



2000-i neka AD ili tako nešto.
Eva je u zoološkom vrtu. Stoji ispred kaveza i ovaj put gleda u majmuna. Eva i majmun se gledaju kroz vrijeme i prostor, dugo i krivudavo, nalik zmiji.
Taj majmun, koji se nekada smiješno prevrtao na granama, nije više onaj stari. Nije više životinja. Gleda je potpuno ljudskim očima. Zaljubljeno. I ona to zna.

Hoću ovu ženu za sebe- mislio je to i Adam, čak i onda kada nije imao izbora. I želio ju je bez obzira na posljedice. Mislio je da može da se izbori sa njom.

Ali, može li se jabuka zmijskog cara porediti sa pogledom zaljubljenog majmuna?
Adam ne uspijeva zamisliti ženu zaljubljenu u majmuna. Ovaj savremeniji Adam ne dopušta da mu život ode do đavola.



Milenijumi vremena razdvajaju jednu namjeru od druge. Objedinjuje ih opsesija potpomognuta ponavljanjem istorije.

Eva se vraća kući svaki dan sve raščupanija. Malo ko se danas brine za majmune, još manje njih brine za žene.
Zapravo, samo jedan muškarac brine za nju. I to veoma brine. Previše. Mjeri joj vrat dugim prstima, pomalo ga stežući. Daruje joj lančić, tijesan i skup koji pomalo liči na pseću ogrlucu kojoj bi mogao dodati kaiš od zmijske kože i voditi je svuda sa sobom uz pomoć tog kaiša. Ali nije to ono čemu on teži. On hoće da ga ona prati svojom voljom. I ne da ga ubijedi, već da ga zavoli.
Pokoravanje.
Jednog(m) ili drugog(m). Ravnopravnost ne postoji.

Eva u zoo vrtu osjeća se nevino, a Adam kod kuće neće dozvoliti da njegov suparnik bude majmun.
Zato Eva ne podiže pogled i ne prepoznaje nikoga svjesna toga da bi jednim svojim pogledom mogla osuditi nekoga. Ili bi zbog jednog takvog gesta ili pogleda Adam povrijedio nju.

Vremena se miješaju u opsesiji, što znači da će u nekom trenutku da se stope, preslikaju u jedno (isto) vrijeme, a tanka nit straha puzi uz leđa, kao zmija.
Ili mi puzimo po njoj.
Ipak je to jedan sasvim običan dan.


18:45 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>