Bio je jednom novembar i on je tada bio Novembar i bio je kao planina. I sada je novembar ali znam da su od tada protekli dani - vrijeme ide dalje po svom ćefu bira kroj.
Lijepi dani su otišli kao da su upravo otkrili neko svetogrđe.
Očekuje li se to nevrijeme?
Meteorolozi ga najavljuju, ali predvidjeti nije isto što i izazvati.
Gospodar Juga se dosađuje, dosađuje se i gospodar Sjevera, pa se na ovom novembru jadaju jedan drugome. Za gospodare rata jednoličan protok mirnodopskih godina čini se kao milenijum. Mir ih dovodi do ludila.
Osjećam se kao da sam od zlata, najzad cijela kao sunce koje ne sija noću. Pomaljam se iz svoje kočije boje bundeve, koračam hodnicima noći praćena šuškanjem svoje haljine. Kraljević mi trči u susret, prepoznajemo se kao da smo se već toliko puta sreli, ja koja sam iz pepela ponikla i ribala tolike podove po zapovijesti, beskrajno čvrsta i otporna i on kome će cipelica biti trag i putokaz.
Lutam hodnicima noći i mrak me prihvata. Osjećam se kao da sam sazdana od mjeseca i svijetlim put. Imam sedam malih rudara, pomagača, sedmoricu malenih zaštitnika. To mi pomaže da se krećem kroz mračne dubine sna. Put je pun prepreka, poštujem ga, prija mi, ipak je to put. Nailazim na odvratne ljepljive tvari, na kaljuge i ovde u ovoj dubini sna sve prihvatam.
Sadašnji Kralj je zauzdao gospodare krugova, nagradio i usrećio. Ali kada je vidio da posrću, ozbiljno im je zaprijetio, kao što to radi njegovo Veličanstvo. Tako su gospodar M. i gospodar S. shvatili rizik kome izlažu ne samo svoje finansije, već i svoje glave.
A mi? Sve smo mi djevojčice, pomalo Pepeljuge i Snježane, neki će Princ doći ako želi, drugi će se vratiti, ako se vrati. Mi ćemo svakako koračati ovom zemljom, čvrste i sigurne, bljuvati otrov, obavijene velom neizvjesnosti iskazanom u jednom, kao planina, veeelikom "Možda".