Komentari

aneta.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Lastavica

    Prošla, i još ću jednom... plan je takav...

    avatar

    23.07.2018. (07:54)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Lastavica
    A baš sam mislila da li si i tu bila ... ;)

    avatar

    23.07.2018. (15:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Zanimljivo i poučno. Povijest je rijetko crna ili bijela, a najčešće rasuta u više nijansi. Važno je uočiti težnju pojedinca da se bude čovjekom i učiti iz te tinjajuće žerave o tome kako ne postoje dobri i zli, nego ljudi u zadanim situacijama. Volim spomenike, a najviše pojedincima pa mi pada na pamet /nisam ga vidio/ npr. onaj Josefu Schulzu iz Kragujevca, kojeg su poslije sami Nijemci demitologizirali /nevjerojatno, a mit je govorio o tome da je bilo i dobrih Nijemaca:))/ ali takvi nas uče da težimo biti odgovorniji, tolerantniji, bolji. Putujući i gledajući spomenike možda smo djelić puta bliže nekom svijetu u kojem će biti manje nevolje, a putovati s tobom je lijepo i opuštajuće. Pozdrav :))

    avatar

    23.07.2018. (18:28)    -   -   -   -  

  • Euro

    slike su odlicne...(tvoje)

    avatar

    23.07.2018. (19:32)    -   -   -   -  

  • Aneta

    j.
    Mitovi nastaju kao satisfakcija stradalnicima, neka vrsta utjehe, i što je veća agonija bila, i mitovi su veći ...
    Mit o dobrom pojedincu među neprijateljima postoji i kod drugih stradalnika naroda i on u sebi nosi višestruki značaj - otkriva ljudsko lice neprijatelja, budi dobro u ljudima, otkriva ono neizrečeno gađenje u pojedincu prema nečemu što čovjek silom prilika čini zatečen u situacijama mimo svoje volje a nema snage da se odupre tome ... mitovi su spomenici ljudskosti i podsjećanje da ona postoji, da mora da postoji. ;)
    Sigurno da nije sve crno ni bijelo, i ako u to vjerujemo možemo pronaći čovjeka; uostalom istina je ono u šta vjerujemo. ;)
    Dva su spomenika u Smederevskoj Palanci i jedna ulica nisi njegovo ime; jedan spomenuk je u privatnom dvorištu ...a ne znam za taj u Kragujevcu?

    Nakon Zebrnjaka zadržala sam se u Nišu o čemu spremam post ... u posjeti ćele kuli kustos je uoravo govorila o nečem sličnom na šta me podsjetio tvoj komentar.
    Naime kula od ljudskih lobanja je jedna od deset takvih u svijetu koji svjedoči o tome koliko je skupa ljudska sloboda ali i o zvjerskoj prirodi ljudske ličnosti koja je ovjekovječila ime i surovost Huršid paše. Međutim, nisu ni svi Turci bili takvi i pola vijeka kasnije pojavili su se i u javnosti neki trezveniji. Tako je za vrijeme svoje uprave u Nišu Mithad paša, školovan u Parizu, namjeravao da poruši ovaj varvarski spomenik, ali je naišao na otpor niških Turak i na taj način kula je sačuvana ... možda je to bio govor njegove savjesti, a možda i bježanje od odgovornosti?

    avatar

    24.07.2018. (21:09)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Euro
    Hvala ti, potrudila sam se. Sve što je u staklu teško je snimiti zbog refleksije .. :-)

    avatar

    24.07.2018. (21:15)    -   -   -   -  

  • j.

    Našao sam podatke o tom spomeniku na netu. Uživao sam čitajući Tvoj osvrt na moj komentar. Pozdrav!

    avatar

    25.07.2018. (16:50)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Hvala ti dragi j., ja uživam u svakom tvom komentaru. :-)

    avatar

    25.07.2018. (21:20)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    Skretanje s puta i predah na neplaniranom mjestu znaju biti i najbolji dio puta:) ili barem jedan od boljih dijelova. Cesto otkrijemo dragulje koji nisu razvikani, a zasluzuju biti viđeni:)

    avatar

    26.07.2018. (19:19)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Lijepo, iscrpno i poučno:)))

    avatar

    26.07.2018. (23:37)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Leptirica
    Nisu razvikani ...i slabo su posjećeni. To je sramota.
    Većina ljudi kad putuje pred očima ima samo cilj i ništa do njega ne vide ... a put je cilj ... ili bi trebao biti ...:-)

    avatar

    28.07.2018. (22:47)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Razmišljanja jedne žene
    Hvala ti :-)

    avatar

    28.07.2018. (22:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...