subota, 07.07.2018.

Skopje ima ... ima, ima...



Svaki put će me Makedonija, netipična i kulturno bogata a možda i nedovoljno otkrivena, osvojiti svojom duhovnom dubinom, vedrinom, kulinarskim umijećem i toplinom koja se ovdje zadržala više nego i u jednoj drugoj državi ex prostora.



Skoplje noću je izbor slika, a ljubazni i gostoljubivi domaćin otkriva mi novosti i detalje koje nisam stigla vidjeti prošle godine.
Potpuno sam svjesna da Skoplje ne bi trebalo predstavljati projektom centra grada iz 2014. godine, već cjelokupnom slikom grada čijem je urbanizmu jak pečat dao i poznati japanski arhitekta Kenzo Tange. Urbanističko rješenje Skoplja nastalo nakon zemljotresa 1963.gidine bilo je ispred svoga vremena. Njegova glavna odlika je racionalno socijalističko planiranje.



Transportni centar sa autobuskom i željezničkom stanicom, studentski dom, muzej moderne i savremene umjetnosti, zgrada radiotelevizije, trgovački centar, zgrada nacionalne banke, akademija umjetnosti, pozorište, telekomunikacioni centar, akademski kampus... nasljeđe su moderne arhitekture toga vremena.



Mostovi, mostovi ... Na prvoj slici se vide dva stuba ispred mosta. Pitala sam šta oni predstavljaju. Valjda je neko smatrao da je centar nedovoljno upečatljiv i neizgrađen, pa je planirao da napravi veliki krug poput rizenrada u Prateru za razgledanje grada! Kako stvari stoje to se neće dogogiti. Srećom.




I na kraju napornog dana dvije masaže u kraljevskoj stolici. Jedna je bila šijacu.

Oznake: putovanje
14:48 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>