nedjelja, 29.07.2018.

Violinski ključ



Vrijeme svira melodiju života u violinskom ključu. Mi igramo po biološkom. Kad sam bila mala, brala sam cvijeće za tebe, a kada sam porasla, ti si ubrao mene.
I sve biva, kada jeste.
01:05 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 28.07.2018.

Vrt I



Vrtovi su botaničke vaze, mira oaze. U njima imam svoje boje i drugo sunce, za vazu, kad misao zapadne za horizont. I ako izostane mjesec, dostajaće oblaci i snovi, do zore, da progovore, da se, nestvoreni cilju, krišom ispovijede bilju.

22:35 | Komentari (2) | Print | ^ |

Vremenom



Sa zadnjeg sjedišta posmatram kadrove koji promiču velikom brzinom. Staro srce se pita šta bi mlado, hitrog uma, mislili o ovom koje tako bezbrižno sjedi i pilji mirno, hladnokrvno propuštajući puno toga. Nevažnog.
Vremenom um prestane biti hitar pa obazrivo bira od jedne do druge brige i teškoće. Zaobilazeći mnoge. Nevažne.
15:28 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.07.2018.

Skretanje s puta



Nekada treba i skrenuti sa puta. Na putu od Kumanova ka Ćustendilu, na 6-om kilometru iznad sela Mlado Nagoričane (ima i Staro), na brdu Zebrnjak nalazi se ostatak monunentalnog spomenika junacima Kumanovske bitke koji je ujedno i spomenik protjerivanju Turaka iz Evrope. Kumanovska bitka je glavna bitka Prvog Balkanskog rata koja je vođena između turske Vardarske armije i Prve srpske armije, 23. i 24. oktobra 1912. godine.



Kumanovska bitka je bila važna srpska pobeda nad turskom armijom u Vardarskoj Makedoniji, brzo posle izbijanja rata. Kumanovska bitka je označila početak oslobađanja Južne Evrope od viševekovne vladavine Turskog carstva. Prvim Balkanskim ratom je završen dugotrajni proces potiskivanja Osmanskog carstva iz Evrope, započet porazom Kara Mustafe kod Beča 1683. godine. Kumanovska bitka je krupan istorijski događaj za Srbiju i srpski narod u celini, a verovatno i za Evropu, jer je njen ishod oslobađanje oblasti Stare Srbije, koje obuhvataju područje Stare Raške, Kosova i Metohije i Skopsko-tetovske oblasti. Oslobodilačkom Prvom Balkanskom ratu je prethodio Balkanski savez, kao i uzajamni sporazumi balkanskih država – Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grčke. Posle poraza u Kumanovskoj bitci, turska armija je napustila glavni deo vardarske Makedonije, pretrpevši teške gubitke u ljudstvu i ratnim zalihama




Spomenik Zebrnjak je sagrađen 1937. godine, u slavu i čast poginulim srpskim vojnicima na 25. godišnicu bitke, bio je autentičan u oblikovanju i koncepciji, jedinstven na Balkanu sa visinom od 48,5 metara. Po stilu se oslanjao na sakralnu srednjevjekovnu arhitekturu a unutrašnjost je bila oslikana freskama sa prizorima iz svakodnevnog života i likovima u narodnim nošnjama.
Spomenik je porušila bugarska vojska na samom početku II svjetskog rata.
Ono što se danas može vidjeti je samo postament spomenika. U unutrašnjosti nema freski a u podrumu je i dalje kosturnica.
Prilaz spomeniku je uski makadam kojim bi se da je padala kiša teško moglo prići. Kapija se zaključava i postoji čuvar (po nekom međudržavnom dogovoru od prije par godina). Spomenik je podignut na samom poprištu bitke. Na slikama se u daljini može vidjeti Skopska crna gora i Vodno u produžetku, pozicija sa koje je napadala Prva armija, pod komandom regenta Aleksandra.
Zebrnjak je bio cilj turske armije kako bi dobrom vojnom pozicijom dobila naklonost evropskih sila i zadržala se na Balkanu.
To se nije dogodilo.



Spomenik na Zebrnjaku građen je od najtvrđeg bazalta i armiranog betona. Imao je oblik kule-obeliska visine 48,5 metara. Bio je to ubedljivo najviši spomenik ne samo na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, već i čitavog Balkanskog poluostrva. Skladnih proporcija, sa vitkom kulom, ovaj memorijal mogao je da se vidi iz velike daljine, čak i noću, jer je iz njegovog kubeta izbijala svetlost tri petro-maks lampe. Bilo je to simbolično, večito kandilo mrtvih čije su kosti tu počivale. Na svim planovima spomenika uočljiv je vertikalizam u strukturi građevine. Definitivan projekat predstavlja spoj masivnog podnožja u obliku tvrđave, vitkog stabla sa jajastom ``kapom“ na vrhu koje se ne sužava nagore i novog elementa - trougaone osnove. Takvom osnovom autor je, bez ikakve sumnje, ostvario izraženi skulptoralni efekat u ukupnom izgledu vitke, ali snažne građevine. Taj vrhunski spor arhitekture i skulpture bez uzora u našoj arhitekturi predstavlja remek-delo Momira Korunovića.

U prizemlju spomenika bile su prostorije koje su služile kao kosturnice izginulih srpskih ratnika. Nad njima se nalazio prostor, podeljen u devet odaja, u kome je bila smeštena muzeološka postavka. Iznad podnožja spomenika, na osamnaestom metru od zemlje, nalazila se memorijalna kapela do koje se stizalo otvorenom spiralnom rampom. Na svakom uglu spiralne staze proširene kružnim zaravnima stajali su na postoljima originalni topovi korišćeni u Kumanovskoj bici. Gvozdenim stepenicama pelo se u prostor iznad kapele u kome su bile postavljene drvene hrastove merdevine koje su spajale pet spratova visoke kule sa betonskim galerijama. Na samom vrhu kule, pod samom krovnom konstrukcijom, nalazile su se pomenute svetiljke koje su noću osvetljavale okolinu. Na vrhu čitave građevine nalazio se krst, dok je njen najviši sprat bio ukrašen heraldičkim znamenjima Kraljevine Srbije.

Fresko-dekoraciju u kapeli i kosturnici izradio je ugledni srpski slikar toga vremena Živorad Nastasijević koji je sa Korunovićem sarađivao i ranije, prilikom podizanja spomenika srpskim ratnicima stradalim u bici na Drini ujesen 1914. godine koji se nalazi na lokalitetu Mačkov kamen na planini Jagodnji kod Krupnja
.


Izvor: Internet, slike su moje osim prve i treće

Oznake: putovanje
00:30 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 21.07.2018.

Kraljevske muke


Mrzenci se vole. Stari javor odolijeva vremenu, zarobljen u ljetnoj bašti. Služi se samo jagnjetina ispod sača. Najbolja na Balkanu. Kažu. Kraljevski ručak uz kraljevske muke starog javora.
Kada se uzme u obzir konačna uzaludnost naše borbe, ima li vrijednosti u prolaznoj sreći koju nam daju pojedini trenuci ljepote ili je vrijednost u što ugodnijem protoku vremena.
Stari javor zna.
Znao je i Luj XIX, kralj Francuske jednog lijepog avgustovskog dana, kada je kraljevao od doručka do večere. Zato je imao pravi kraljevski ručak. A da li je jeo jagnjetinu ispod sača, to ne znam.

Oznake: povezano
17:28 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 19.07.2018.

Još jedan dan



U ovoj noći, nebo je kao ti, ljubav je kao zamka, a ja sam kao rizik.
U pozadini je smrznuto vrijeme, a pod nebom otvorena stranica, šapat i nijemo divljenje.
Takva noć je kao žal u pozadini mladog dana ...
I ponovo dan, raskriljen preko prepreka.

Oznake: mi
00:55 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 17.07.2018.

Večernji razgovori


Noć je vedra pa su se zvijezde okačile po nebu. Mjesec se spustio dole i kao mačak skače po krovovima.
Ne postoje rastanci, postoje samo rastojanja,
od mene do tebe, do ivice
svemira;
Od zore do sumraka,
a noć je naša ...

Živimo po svojoj istini na zemlji. Bezbrižno volimo - šteta što i ljubav nije bezbrižna.
20:45 | Komentari (5) | Print | ^ |

Vive la France


VIDEO

U društvu najboljih ...
Čestitke šampionima!

Oznake: Aktuelno
09:25 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 15.07.2018.

Uzburkano


Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Igraju se skrivalice, dok vjetar nosi suncobrane.
More je zeleno kao fudbalski teren, uzburkano. Do pola svijetlo zeleno a od pola modro. Ja sam na svijetloj strani, tamo je horozont. Ali kada oblaci sakriju sunce, strane se zamijene. Tamo je svijetlo oko mene modro.
Na sredini su dvije ogromne, narandžaste, lopte. Bove. Plivam, a ti me posmatraš kako se održavam u svemu tome što je uzburkano. Talasoterapija. Dobro je relaksirati tu sredinu.
S vremena na vrijeme, između onih lopti, uzdigne se talas i tako uspravan ide ka meni. Tvoj pogled ne silazi sa mene. Jaka sam u nogama, krećem se bokovima ... zadovoljno si odahnuo.
Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Naša duša.
Igramo se.
Igramo skrivalice.

Oznake: more, mi
15:19 | Komentari (4) | Print | ^ |

Francuski poljubac


Ti pijuckaš konjak, a ja domaće vino iz bačve. Vrijeme sporo prolazi. Tišinu razbija zvuk klepetuše (o koliko dugo nisam čula taj zvuk), a onda se oglašava ulični prodavač lubenica sa kamioneta.
Vruće je.
Kažem, bilo bi dobro da oblaci prekriju sunce, pa da možemo plivati cijeli dan. Nećemo moći, kažeš, popodne moramo gledati nogomet. A da, danas se ni sa kim ni o čemu drugom ne može pričati, nisu interesantni li leptir ni cvijet, ni vatra u njemu.
U uglu usana lebdi smješak, poljubac je njihov najljepši omotač. Kazaljke su razbacane, šutiš o onome što treba biti riječ - meč.
Cijela zemaljska kugla se pretvorila u nogometnu loptu.
A ti ispijaš konjak, namještaš moje uvojke i smješak sa tvojih usana postaje omotač mojih.

Oznake: more, mi
12:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 14.07.2018.

Moj prozor


Od staklo prozora se odbija zrak sunca
bez zvuka
Kao što se i u tišini dana uvlači unutra
i rasut u bojama predaje meni
Otvoriću prozor i
pustiti ga da uđe
Nerasut, nepodijeljen
Zvuk je zapisan u našoj šutnji.
17:52 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 13.07.2018.

Nebesko platno


Nebo kao da nije nebo, već kao da je slikarsko platno zategnuto u okvirce, samo svijetlo plavo; a okvirce su brda koja su opasala uvalu grada. Oblaci kao da nisu oblaci, već kao da je neko, kistom ili prstom, u kraju platna razmazao plavu i sivu pa napravio nekakvu ploču oko koje su ne načičkali bijeli grozdovi pa se čine kao čipka. Ni more kao da nije more već kao da je modra i ustalasana slika svoja.

A onda kao da je neko okrenuo platno naopačke, pa je more postalo glatko nebo, a nebo ustalasano oblacima more po kome zaploviše brzi crni brodovi. Gore bijeli a bliže nama crni. Nestade sunca.
Na horizontu izmaglica ne jenjava. Samo na tren bljesne srebreni odsjaj galebova u letu, vjernih čuvara visina i stijenja, prijatelja tišine.

Kako brzo plove oblaci, tek što pomislih zapuha jak vjetar, pa sve snažniji. Rastjera oblake, vrati sunce i more postade more, nebo postade nebo i sve postade tako stvarno.
I strašno.

Oznake: more
18:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

Kapi



More se pjeni i rasipa kapi, nježno me prska. U svakoj kapi stanuje duga. U dugi tišina. Kad se val razbije o obalu, u svakoj kapi izdahne tišina. Tako i valovi tišine slamaju tišinu.
U svakom valu stanuje zvuk. U zvuku glas. Kad se val uzvisi na pučini i zvuk prolomi morem, snažne ruke zagrle obalu. Tišina huči, ljubav ječi, a val pjeni.
Tihi su valovi i glasna je tišina, vode razgovor.

Oznake: more
00:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 12.07.2018.

Vatrene kočije



A riječ je samo o neodustajanju od snova. Još jedan korak u nečemu što već i sada predstavlja uspjeh.

Oznake: Aktuelno
00:00 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 11.07.2018.

Šum


Ovdje krik ima svoju plažu, a piling mjesto u kamenom grlu, gdje klokoće i šumi voda.
I - zvuk zapisan u stijenama.
Samo je žudnja gluha.

Oznake: more
08:19 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 10.07.2018.

Oblaci i modre uzvisine


Oblaci su se razišli, mrak je blijedio, a sunce se pomililo prije otkucaja crkvenog zovna. Rodio se još jedan divan dan.
Nedugo potom oblaci su formirali kolonu i legli na treći prst. Dijelila ih je neka čudna izmaglica iznad modrih uzvisine Atosa. Čudne su. A more prija.
Sjaj sunca boji svijet u zlatno. A to blaženo stanje koje osjećam djelićem duše obojeno je ljubavlju.

Dodatak

Oznake: more
16:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

Jul(ius) Za

mene - deset.
Po moru brodovi a nebom oblaci plove, dok galebovi džedžeći na stijeni sačekuju prve jutarnje kupače. U jednom trenutku kao da je čitav svijet utonuo u tišinu, duboku tišinu nastalu od sjećanja.

Oznake: more
08:40 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 09.07.2018.

Ono što vidimo



Sunce je namignulo, oblak mahnuo, a ja sam pogledom zagrlila more. Brod se osvrnuo pa nastavio lagano dalje. Uvijek nekoga čekamo.
Zakoni su jednostavni, jedna osoba i jedna druga - jedan pogled može promijeniti život.
15:20 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 08.07.2018.

Vodno



Svake noći na južnoj strani Skoplja svijetli ogromni Milenijumski krst, sa najvišeg vrha Vodna, Krstovara. Odlučili smi otići tamo i pogledati to sve izbliza.
Ono što je Avala Beogradu, Trebević Sarajevu, Medvednica Zagrebu, to je Vodno Skoplju. Do vrha planune vodi krivudavi put, serpentine, a od pola može i žičarom. Mi smo se opredijelili za žičaru. Vožnja je trajala nepunih 5 minuta a iz kabine se pruža prekrasan pogled na grad. Sa vrha je još ljepše.
Na samom vrhu je planinanrski dom, taj veliki krst, sunce iz Vergine, nekoliko prodavnica i još ponešto, što se može vidjeti na slikama.,



Tu je i spomen ploča gdje piše o tome kako su partizani uništili njemački bunker.
Na južnoj padini planine može se vidjeti nekoliko sela, među kojima Gornje i Donje Sonje koje se spominju u tekstu. Nismo tamo išli, a da smo pošli mogli smo vidjeti crkvu Svetog spasa i Svetog Nikole.


Oznake: putovanje
17:16 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 07.07.2018.

Skopje ima ... ima, ima...



Svaki put će me Makedonija, netipična i kulturno bogata a možda i nedovoljno otkrivena, osvojiti svojom duhovnom dubinom, vedrinom, kulinarskim umijećem i toplinom koja se ovdje zadržala više nego i u jednoj drugoj državi ex prostora.



Skoplje noću je izbor slika, a ljubazni i gostoljubivi domaćin otkriva mi novosti i detalje koje nisam stigla vidjeti prošle godine.
Potpuno sam svjesna da Skoplje ne bi trebalo predstavljati projektom centra grada iz 2014. godine, već cjelokupnom slikom grada čijem je urbanizmu jak pečat dao i poznati japanski arhitekta Kenzo Tange. Urbanističko rješenje Skoplja nastalo nakon zemljotresa 1963.gidine bilo je ispred svoga vremena. Njegova glavna odlika je racionalno socijalističko planiranje.



Transportni centar sa autobuskom i željezničkom stanicom, studentski dom, muzej moderne i savremene umjetnosti, zgrada radiotelevizije, trgovački centar, zgrada nacionalne banke, akademija umjetnosti, pozorište, telekomunikacioni centar, akademski kampus... nasljeđe su moderne arhitekture toga vremena.



Mostovi, mostovi ... Na prvoj slici se vide dva stuba ispred mosta. Pitala sam šta oni predstavljaju. Valjda je neko smatrao da je centar nedovoljno upečatljiv i neizgrađen, pa je planirao da napravi veliki krug poput rizenrada u Prateru za razgledanje grada! Kako stvari stoje to se neće dogogiti. Srećom.




I na kraju napornog dana dvije masaže u kraljevskoj stolici. Jedna je bila šijacu.

Oznake: putovanje
14:48 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 04.07.2018.

Putovanje



Vruć dan, sparno veče i otkrivanja. Pogled kroz prozor automobila stvara pokretne slike i navodi me da slažem riječi kako bih objasnila crno-bijeli film. Zrak je od vječnosti izblijedio.
Nije nam dozviljeno ni da slobodno dišemo.

Oznake: putovanje
19:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 01.07.2018.

Kako se kalio Bloger



JESENJE VEČE –
MOLIM TE, OKRENI SE K MENI.
JA SAM, TAKOĐE, STRANAC.
(Bosho)

Pišući činimo napor da zaboravimo da smo stranci. A zbližavajući se mi počinjemo da svakoga uzimamo kao garanciju.
Nema garancije!
Lete treperavi pikseli nad ugaslim blogovima i prekrivaju ih kao mrak vascijelu Vaseljenu. Samo svijetla mjesta daju znak da tu postoji nešto, sijaju i odazivaju se: evo me!

Osjećaj topline je u interakciji sa svijetom. Pjeva li preostala ljuštura cvrčka ili je tek ugasla zvijezda treperavih piksela?
11:04 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>