JESENJE VEČE –
MOLIM TE, OKRENI SE K MENI.
JA SAM, TAKOĐE, STRANAC.
(Bosho)
Pišući činimo napor da zaboravimo da smo stranci. A zbližavajući se mi počinjemo da svakoga uzimamo kao garanciju.
Nema garancije!
Lete treperavi pikseli nad ugaslim blogovima i prekrivaju ih kao mrak vascijelu Vaseljenu. Samo svijetla mjesta daju znak da tu postoji nešto, sijaju i odazivaju se: evo me!
Osjećaj topline je u interakciji sa svijetom. Pjeva li preostala ljuštura cvrčka ili je tek ugasla zvijezda treperavih piksela?