nedjelja, 15.07.2018.

Uzburkano


Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Igraju se skrivalice, dok vjetar nosi suncobrane.
More je zeleno kao fudbalski teren, uzburkano. Do pola svijetlo zeleno a od pola modro. Ja sam na svijetloj strani, tamo je horozont. Ali kada oblaci sakriju sunce, strane se zamijene. Tamo je svijetlo oko mene modro.
Na sredini su dvije ogromne, narandžaste, lopte. Bove. Plivam, a ti me posmatraš kako se održavam u svemu tome što je uzburkano. Talasoterapija. Dobro je relaksirati tu sredinu.
S vremena na vrijeme, između onih lopti, uzdigne se talas i tako uspravan ide ka meni. Tvoj pogled ne silazi sa mene. Jaka sam u nogama, krećem se bokovima ... zadovoljno si odahnuo.
Sunce je žarko a oblaci nestašni. U svakom oblaku je jedna duša. Naša duša.
Igramo se.
Igramo skrivalice.

Oznake: more, mi
15:19 | Komentari (4) | Print | ^ |

Francuski poljubac


Ti pijuckaš konjak, a ja domaće vino iz bačve. Vrijeme sporo prolazi. Tišinu razbija zvuk klepetuše (o koliko dugo nisam čula taj zvuk), a onda se oglašava ulični prodavač lubenica sa kamioneta.
Vruće je.
Kažem, bilo bi dobro da oblaci prekriju sunce, pa da možemo plivati cijeli dan. Nećemo moći, kažeš, popodne moramo gledati nogomet. A da, danas se ni sa kim ni o čemu drugom ne može pričati, nisu interesantni li leptir ni cvijet, ni vatra u njemu.
U uglu usana lebdi smješak, poljubac je njihov najljepši omotač. Kazaljke su razbacane, šutiš o onome što treba biti riječ - meč.
Cijela zemaljska kugla se pretvorila u nogometnu loptu.
A ti ispijaš konjak, namještaš moje uvojke i smješak sa tvojih usana postaje omotač mojih.

Oznake: more, mi
12:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 13.07.2018.

Nebesko platno


Nebo kao da nije nebo, već kao da je slikarsko platno zategnuto u okvirce, samo svijetlo plavo; a okvirce su brda koja su opasala uvalu grada. Oblaci kao da nisu oblaci, već kao da je neko, kistom ili prstom, u kraju platna razmazao plavu i sivu pa napravio nekakvu ploču oko koje su ne načičkali bijeli grozdovi pa se čine kao čipka. Ni more kao da nije more već kao da je modra i ustalasana slika svoja.

A onda kao da je neko okrenuo platno naopačke, pa je more postalo glatko nebo, a nebo ustalasano oblacima more po kome zaploviše brzi crni brodovi. Gore bijeli a bliže nama crni. Nestade sunca.
Na horizontu izmaglica ne jenjava. Samo na tren bljesne srebreni odsjaj galebova u letu, vjernih čuvara visina i stijenja, prijatelja tišine.

Kako brzo plove oblaci, tek što pomislih zapuha jak vjetar, pa sve snažniji. Rastjera oblake, vrati sunce i more postade more, nebo postade nebo i sve postade tako stvarno.
I strašno.

Oznake: more
18:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

Kapi



More se pjeni i rasipa kapi, nježno me prska. U svakoj kapi stanuje duga. U dugi tišina. Kad se val razbije o obalu, u svakoj kapi izdahne tišina. Tako i valovi tišine slamaju tišinu.
U svakom valu stanuje zvuk. U zvuku glas. Kad se val uzvisi na pučini i zvuk prolomi morem, snažne ruke zagrle obalu. Tišina huči, ljubav ječi, a val pjeni.
Tihi su valovi i glasna je tišina, vode razgovor.

Oznake: more
00:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 11.07.2018.

Šum


Ovdje krik ima svoju plažu, a piling mjesto u kamenom grlu, gdje klokoće i šumi voda.
I - zvuk zapisan u stijenama.
Samo je žudnja gluha.

Oznake: more
08:19 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 10.07.2018.

Oblaci i modre uzvisine


Oblaci su se razišli, mrak je blijedio, a sunce se pomililo prije otkucaja crkvenog zovna. Rodio se još jedan divan dan.
Nedugo potom oblaci su formirali kolonu i legli na treći prst. Dijelila ih je neka čudna izmaglica iznad modrih uzvisine Atosa. Čudne su. A more prija.
Sjaj sunca boji svijet u zlatno. A to blaženo stanje koje osjećam djelićem duše obojeno je ljubavlju.

Dodatak

Oznake: more
16:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

Jul(ius) Za

mene - deset.
Po moru brodovi a nebom oblaci plove, dok galebovi džedžeći na stijeni sačekuju prve jutarnje kupače. U jednom trenutku kao da je čitav svijet utonuo u tišinu, duboku tišinu nastalu od sjećanja.

Oznake: more
08:40 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 21.06.2018.

12:07



Počelo je vrlo precizno, u tačno vrijeme ovog 21.-og junskog dana i ozvaničilo početak ljeta. Ali ljeto, kao ni sve drugo, ne mari za okvire i pravila, već grije i kiši i počinje kad se njemu hoće.
I u to samoživo, po pravilu toplo i vedro godišnje doba, može neka blijeda sjena sunut preko krajolika našeg uma, sjenka koju bacaju krila nekih misli koje su stvarane mnogo ranije (kao što je i samo ljeto došlo ranije) na različitim mjestima i u različitim umovima, a onda, naizgled početi tačno i precizno. Ozvaničiti se!
Ipak, ništa se ne događa po našem naumu.

Oznake: more
16:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 17.06.2018.

Bez ili putujuća Mačka



Vrijeme je godišnjih odmora i Mačka se sprema za put. (ribe su otputovale i već uživaju) Ona zna da je sva čarolija tog spokojnog zamaha u zavisnosti između prečnika i obima pripadajućeg kruga njenih želja i da je povezana sa obimom i prečnikom svih mogućih krugova na ovome svijetu titranjem u onom jednom zajedničkom, apstraktnom i neshvatljivom Pi. (više od tri)
Njeno putovanje nije posvećeničko, pa ni vodič nije potreban, taj smiješni vodič koji se sastoji od dvije (možda i omiljene) riječi, postavljene jedna pored druge, opisujući prirodno stanje stvari ...

Ne postoji tehnika zaboravljanja, ali postoji tehnika "isključivanja", uobičajena improvizacija odmaka i san kao lijek.
Pripreme počinju.

Oznake: more
18:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 29.07.2017.

Fish spa



U sutonu su se susreli mjesec i sunce, a po mirnoj površini bistre vode mora razlio se miris borovine. Svjetlost je na horizontu jačalala udarajući mlazovima tamni safir prozirne večeri kao da će razbiti tamu u bezbojnu rasprslinu novog osvita. Ali mjesec se sa druge strane odlučno uzdiže dok sunce zamiče za brda ne popuštajući silinom sjaja.
Atos bukti ružičastim rumenilom, a ona se žari žutim sjajem i sve trenutačno treperi i lebdi nad nebeskim vrtlogom na samom horizontu. Ružičaste boje se stopaju u plamenu časomičnog crvenila a onda lelujavo blijede i nestaju u vrtlogu tame koja je nadirala u velikim talasima bivajući sve modrija i modrija.

U mirnoj vodi zvijezde su bile nepomične. Ribice se skupljaju a jedna meduza prijeteći pluta. Ja svlačim odjeću i sa blagom opreznošću ulazim u vodu, hvatajući zvijezde rukama. Sunce se već izgubilo iza brda i zemlja, pijesak i more su bili tamni. Samo je u daljini, nad zasumračenom zemljom još blistao sjaj nebeskog poruba. Lahor je pirkao po površini vode raznoseći miris borovine. Male ribe su se skupile oko mene i grickale noge, a meduzu je odnijela voda ka pučini. Sve je polako tonulo u san.

Oznake: more
13:29 | Komentari (16) | Print | ^ |

srijeda, 26.07.2017.

Galeb i ja



More malim valovima grli obalu, mota se oko mojih nogu dok povjetarac njiše uzdrhtalu tišinu. Crkvena zvona su ozvaničila sedam sati i svu slast nadanja kada sam stigla do stijena gdje me On strpljivo čekao.
Moj Galeb.
Svake godine u isto vrijeme se viđamo na dogovorenom mjestu. More, stijene, galeb i ja.
Sunce hvata zamah mladom danu a kroz gusti veo izmaglice nazire se Sveta Gora.
More nježno šumi, širi blistavo perje naših krila.
Obećavajuće.
On stoji u krajnje tajanstvenom stavu koji slavi slavlje nad nama, koji nas sebi podvrgava sklupčavši nas u jedno plodonosno jezgro tečne tišine.
To bijaše blaženstvo ujezgravanja.
Crkvena zvona su se ponovo oglasila. Nisam ni morala gledati na sat, znala sam da je pola osam. I on je znao da ćemo se sutra ponovo vidjeti na istom mjestu u isto vrijeme.

Oznake: more, mi
07:22 | Komentari (17) | Print | ^ |

nedjelja, 23.07.2017.

Suton


Stajala sam na istom mjestu prije šest godina i sve je vrvilo od crnih prodavaca afričkih suvenira i torbica koje su nabavljali u Solunu. Odmah mi je prišao jedan sa Jamajke i ponudio predivne narukvice u svim mogućim bojama tako vješto umjetnički dotjerane da me dugo držala misao o ljepoti primitivne umjetnosti. Rekoh mu sutra, tek sam doputovala (zapravo nisam imala novac kod sebe tog trenutka) a on mi je za dobrodošlicu poklonio jednu po svom izboru, meni najljepšu iz tog šarenila ...djeca mi nisu vjerovala, rekli su ma kako da ne, poklonio ti je za dva evra!
Poslije sam kupovala torbe i suvenire kod njih ...
Već sam tri dana tu a prodavaca ni za lijeka ... i kada ugledah jednog morala sam ga uslikati zajedno sa svojim čamcem u pozadini.

I razmišljam da li se u njemu to skupila divlja Afrika ili nesputana nježnost daleke Jamajke? Kako god, obgrlio je svoje suvenire kao što voda grli kupače. Bio je čudnovato tajanstven i otuđen za razliku od ranijih godina kada bi se sa nama sprijateljili u prve dvije tri riječi koje su znali na našem jeziku ... a i više od tri.

Skupio se u svoje suvenire kao da rađa veče i noć i svoju nabreklu zemlju otežalu od plodnosti u kojoj svaka i najmanja čestica tvari raste i buja te potajno gori plodonosnom žudnjom ..
On je postepeno prenosio njihovu krv. I otišao.



Oznake: more
15:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

Zvuk tišine



Tišinu razbijaju kapljice koje padaju u vodu, klokoćući prodiru duboko, utapaju buku.
Ja nosim vatrenu haljinu i slijedim tišinu. Ona vibrira kreacijom, nosi me daleko, daleko od stvarnosti. Tišina si ti koja se osjeća ponekad kao izgubljen put, a ja je udišem kao mudrost.

Tišina je duboka, duboko u nama, kao primljena radost, podsjeća na skrivene tajne dok vizija tiho puzi kaldrmom svijeta.

Riječi su nasilje koje prekida tišinu. One su nama nepotrebne, besmislene, trivijalne, one su samo šteta ... zato ostani Tiho.


Oznake: more
22:13 | Komentari (15) | Print | ^ |

srijeda, 12.07.2017.

Plava svjetlost



Noć je pala i plava svjetlost se razlila nad vodom poput beskrajne ljubavi kao da ju je slikar vještom rukom razmazao po platnu. Istovremeno, dok mjesec uranja u neku zagluhu tišinu gdje od čistoće sve blista, ja uzimam papir i uvlačim ga u pisaću mašinu, kao nekada što se radilo ...
Svijet je daleko, negdje daleko.



Grad iz daljine šumi kao neka ogromna morska školjka i čini se da sve bruji od uspomena svih onih nagomilanih vijekova, vrijeme se gubi u daljini a jeka neizvjesnosti prožima bezvremenu tišinu.


Oznake: more
20:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>