četvrtak, 13.07.2017.

Zvuk tišine



Tišinu razbijaju kapljice koje padaju u vodu, klokoćući prodiru duboko, utapaju buku.
Ja nosim vatrenu haljinu i slijedim tišinu. Ona vibrira kreacijom, nosi me daleko, daleko od stvarnosti. Tišina si ti koja se osjeća ponekad kao izgubljen put, a ja je udišem kao mudrost.

Tišina je duboka, duboko u nama, kao primljena radost, podsjeća na skrivene tajne dok vizija tiho puzi kaldrmom svijeta.

Riječi su nasilje koje prekida tišinu. One su nama nepotrebne, besmislene, trivijalne, one su samo šteta ... zato ostani Tiho.


Oznake: more
22:13 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>