nedjelja, 23.07.2017.

Suton


Stajala sam na istom mjestu prije šest godina i sve je vrvilo od crnih prodavaca afričkih suvenira i torbica koje su nabavljali u Solunu. Odmah mi je prišao jedan sa Jamajke i ponudio predivne narukvice u svim mogućim bojama tako vješto umjetnički dotjerane da me dugo držala misao o ljepoti primitivne umjetnosti. Rekoh mu sutra, tek sam doputovala (zapravo nisam imala novac kod sebe tog trenutka) a on mi je za dobrodošlicu poklonio jednu po svom izboru, meni najljepšu iz tog šarenila ...djeca mi nisu vjerovala, rekli su ma kako da ne, poklonio ti je za dva evra!
Poslije sam kupovala torbe i suvenire kod njih ...
Već sam tri dana tu a prodavaca ni za lijeka ... i kada ugledah jednog morala sam ga uslikati zajedno sa svojim čamcem u pozadini.

I razmišljam da li se u njemu to skupila divlja Afrika ili nesputana nježnost daleke Jamajke? Kako god, obgrlio je svoje suvenire kao što voda grli kupače. Bio je čudnovato tajanstven i otuđen za razliku od ranijih godina kada bi se sa nama sprijateljili u prve dvije tri riječi koje su znali na našem jeziku ... a i više od tri.

Skupio se u svoje suvenire kao da rađa veče i noć i svoju nabreklu zemlju otežalu od plodnosti u kojoj svaka i najmanja čestica tvari raste i buja te potajno gori plodonosnom žudnjom ..
On je postepeno prenosio njihovu krv. I otišao.



Oznake: more
15:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>