Sa zadnjeg sjedišta posmatram kadrove koji promiču velikom brzinom. Staro srce se pita šta bi mlado, hitrog uma, mislili o ovom koje tako bezbrižno sjedi i pilji mirno, hladnokrvno propuštajući puno toga. Nevažnog.
Vremenom um prestane biti hitar pa obazrivo bira od jedne do druge brige i teškoće. Zaobilazeći mnoge. Nevažne.