subota, 25.08.2018.

Avgust na izgubljenom putu

Snovi, snovi , snovi ...
Takvi su snovi, drže me budnom a java uspavljuje, vraća njemu (snu). Kad poizdalje bacim pogled na temu, shvatam da je ta velika razlika između nas još jače isticala našu sličnost.
Prošlost se čini daleka i sićušna kao kopač bunara koji se u našim očima sve više smanjuje (ako takvih uopšte više ima), dok konačno ne iščezne.
A ljubav?
Ljubav postoji dok neko primjećuje njenu prisutnost. Mjesečeve mijene će nas spojiti vezom jačom od naših razlika.
Biće bolje, samo se zadrži.

Oznake: mi


22:01 | Komentari (28) | Print | ^ |

srijeda, 15.08.2018.

Snohvatica

Do podne je bilo vrelo, golo i sedefasto nebo, a onda su se pojavilu oblaci i nečujno uvukli u sobu. Neočekivano dobovanje kapi, prvo tiho, kao šapat, potom sve glasnije govorkanje. Samo je nemir nečujan.
Kiša je opet uzburkala dan, a nemiri nas. Osjeća se snohvatica jeseni i izmak ljeta.

Šta je u samoj srži ovaj naš grad, a šta njegovo ime. U njemu danas gospodare muhe nad prosjacima i onima koji jedva životare negdje između njih. Sve je to lanac složenih odnosa sačinjen od samoga nemira. Nevidljivog i nečujnog.

Oznake: Aktuelno


22:01 | Komentari (20) | Print | ^ |

nedjelja, 05.08.2018.

Memento za Pira


Život je ono što nam se dešava dok smo obuzeti drugim planovima (Antoni de Mello) pa se dogodi da lišće popada usred ljeta i prekrije stazu grijeha.
Sjeća li se dim vatre, grom munje i pokošeno drvo oluje?
Stalan san zemlje ili bdijenje sjećanja. Je li san ulančan, rat uglačan i slavi li grlata ptica Pirovu pobjedu u kojoj su jedni lišeni Života a drugi Duše?
Memento mori. Mori.
Godine su pojeli miševi.

Oznake: Aktuelno


12:48 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 01.08.2018.

Ljetna melodija



Najavili su kišu, najavljuju je svaki dan, ali nisam očekivala da će je nebo tako naglo izručiti, u više navrata.
Snaga vode proizvodi polifoniju mnogostrukosti u zvuku udara i njena silazna linija, čini se, sadrži, nebrojene mogućnosti.
Šćućureni na sigurnom možemo čak i uživati u toj "mokroj simfoniji" kad bi i organizmu vlaga prijala.
Tražimo li od prirode više nego što ona može da nam pruži? Buni li se to priroda?
Čini se da trajemo pod tihim bolom u kišnoj i sparnoj stvarnosti.


Oznake: mi


19:52 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>