Nebo je puno blistavih zvijezda, a naše oči su prozori sa njihovim odsjajem. One su cvjetovi na nebu.
Zvijezde sa neba su glavice koje nas gledaju blistavim i sjajnim očima, a mi smo njihov odraz. One su naša prapostojbina a njihova svjetlost poput praha pluta eterom. Kad podignem glavu i posmatram ih duže vidim oči heroja koji su nagrađeni, odlikovani najvećim zaslugama - dijamantima koji tvore sazvježđa paradigme, koja nose njihova imena, znana i neznana i lik koji se poznaje po pogledu i podsjeća posmatrača o vrlini i dužnosti, o žrtvi i zasluzi, o idealu i cilju koji je bio iznad interesa jednog malog života.
Vjetrovi vremena umjesto šešira, latica i lišća odnose imena i ljude ... a samo neki otisnu sjaj svoga dijamanta u sazvježđa.
Biti opušten i čitati u miru. Tada zvijezde koje su u nama isijavaju svjetlost kojom gledamo knjige dok one ispred nas razdragano mašu repom poput onih koje su se pridružile zvijezdama...
Onaj čije lice ne svetli nikada neće postati zvezda. – Vilijam Blejk
Post je objavljen 09.07.2017. u 08:44 sati.