nedjelja, 27.05.2018.

Vitruvijev čovjek



U kosmografiji mikrosvijeta ja sam Priroda, ona što pamti sva vremena koja su prošla a savila su se poput puža u arondismanima duše i kao proizvodeća priroda (natura naturans), stvaralačka, imanentna sam onom Vitruvijevim čovjeku koji širi ruke u krugu vječitog nadanja, beskonačno bivstvujuća - Deus sive natura.
Svakoga jutra oblačim se u ljubav i stavljam nakit vjere, spremna da otkrivam sve one skrivene dragocjenosti koje će me oslobiditi od stvari kojima bi me svijet htio zarobiti. Tvoja Prisutnost su uslišene molitve. Ljubav mi daje krila a osjećaj gravitacije prizemljuje. Mislila sam (kao Spinoza) da je uistinu moguće tuđu mržnju pobijediti ljubavlju i na taj način promijeniti ljudsko srce koje mrzi. "Samo ljubav mijenja ljudsku dušu" a svi mi koji vjerujemo u ljubav, svi mi smo (poput Nietzchea) pomalo spinozisti!

Ja sam Priroda, a Ti si moja samotnost koja mi oduzima dah, da bismo samovali u dvoje. Sjetila sam se razbijenih ogledala, prosute soli ...i svih svojih trapavosti, sjetila sam se svih onih pukotina u zemlji po kojima sam gazila, nesvjesna koliko ih život može produbiti, srodila se sa njima, jer ja sam Priroda - plesačica radosti sa cvijećem u kosi.
13:53 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 20.05.2018.

Nedostajanje tačkom i zarezom



Saksofon tužno zvuči na moru, a nedostajanje u školjki. Ušnoj. Odjeci glasova surfuju u tkanju tišine. Igranje lišća pomjera sjene pod krošnjama. Vjetar stalno mijenja pravac. Stvara praznine. Nedostajanje.
Blesavo vrijeme, ispunjeno nedostajanjima. Fali mi vremena za pisanje i daha za ljutnju. Nedostaju mi koraci u mraku i iščekivanje dozivanja. Fali mi muzika vremena.
Nedostaje mi vrijeme kad smo bili djeca, kada si mi pružio ruku i zakopčavao kaputić da se ne smrznem, kad si kao odlazio, odlazio ... i kada si me nepravedno optuživao ...
Možda nedostajem i ja, kada me nema ili možda daljine prijete nedostajanju, jer daljine su blizine.
Skanjivanja su duga - fali mi vremena za pisanje. Fali i za čitanje. I nedostajanje se iscrpljuje, umara, pa mi sada nedostaje i to nedostajanje.
Zapinjem i saplićem se o nedostajanje kao o zareze u duši i tačke u vremenu.
Ti si moje nedostajanje.
16:48 | Komentari (16) | Print | ^ |

nedjelja, 13.05.2018.

Nijanse vremena



Početak i kraj su magloviti, nevidljivi su daleki "prije" i "nakon". Jednom ćemo i mi pasti u zaborav. Jednom ćemo se kao leptirica uhvatiti u mrežu nečijih sjećanja. Zabrinutost je uzaludna iskra koja tinja u praznini, jer među njima postoji "sada" - znak trajanja. Nijanse vremena leže u njemu. Zidovi su sačuvali tišinu.
Radost života zasjeniće nevolje.
11:16 | Komentari (15) | Print | ^ |

srijeda, 02.05.2018.

Voz



Današnji vozovi su brzi, a ljudi umorni od zemaljskih puteva i brzih protoka nevidljivim žicama. Na razboju vremena izlazi pogruženo tkanje.
Tvoja ramena su tu kad ništa drugo ne drži u našem teškom vremenu.
O nešto udara more a treperava svjetlost uzdiše i živi noć.
U radosti i tuzi, uvijek si samo ti u mom životu, a život se čini lakšim iz tvoga glasa.
Razodjenuću sujetu, doći tiho hramu i uzdići se u tišini iznad vrha tornja crkve...

Plandišta su pusta, svi su negdje drugo, pomahnitali od brzine vremena, žestine putovanja i promicanja života.

Odlazi Voz.

19:24 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>