Šašolje se misli na uzglavlju, pa ćućore i čarlijaju dok tvoja sjena kruži nad vrhovima plavih planina. Misterija. Neka. Odmor je. Dražesno šilježe bijaše rđave sreće, romanu je predalo stranice. A roman je završio stranicom okrenutom naopačke. Na neki način bol je ludost cviljenja glasova koji gube snagu. A ljubav je ludost u njemu, trougao razdora dok se kreće crvenom linijom razgovora. Prevara je stara koliko i svijet i diše noću na mjesečini. A Mi blagovanjem baštinimo bitisanje. |
I kao bezbrižna djeca Među Nižućim danima, radujemo se Tvrdo Ponavljajući o besmrtnosti planete Zemlje |
Mistično plavetnilo otkriva drugo nebo, drugi svijet. Kupola svjetske zgrade se širi. Svjesnost se vraća unazad. Ali Zemlja se brzo okrene i pokaže horizont bijeli ... da Sunce pokupi Sunce! Oznake: Sebastijano del Pjombo, Oplakivanje mrtvog Hrista (Pijeta), oko 1512-16., Mikelanđelo, skica za Lazara, oko 1518. |
To smo Mi. Ovako ili onako, vrtimo se na sve moguće načine. Jednostavan potpis - ljubav. Ti spavaš a ja jednim okom žmirim, drugim virim. Sve u ovom životu prolazi među očekivanjima, a vrijeme "čine" samo opipljive stvari. Pamtimo dogođeno. A očekivanja? Pamtimo li očekivanja ili i dalje očekujemo isto? Ono što smo izgubili nećemo vidjeti u ogledalnom svijetu. Nećemo to prepoznati. A bliži se kraj 111-og dana godine gospodnje 2018. PS I gledaj da uživaš u svemu što radiš. |
Jutro započinjem frapeom od malina. To što više ne pišem i što ne pišem o Tebi, druga je priča. Bilo bi bolje da manje mislim, i da ne brinem. Voljela bih vjerovati u bolje sutra. Nije dobro da život zaliči na onu seriju promašenu do najsitnijih detalja. Vjerujem. Prijala mi je jedna promjena. Najednom sam postala staložena. Kvalitetno baratam vremenom. I činjenicama. Očekujem ... još suštinskih promjena. Nadam se. Osjećam treperenje i kretanje zvijezda, kao ruža na mjesečini. A pored mene je elegantan pas koji hrče, ležeran, privržen, bistar, živahan, razigran i strpljiv. Strpljiv. |
Dvojica su i jednako me vole. Dolazim o praznicima i slavljima i hranim ih kostima; navikli su na mene. I raduju mi se onako kao što se samo kučići mogu radovati. U selu znaju samo za tradiciju i još uvijek ih drže na lancu. Znaju da prava sloboda ne postoji, slobodne zemlje, ljudi i tržišta su samo zablude i laži. Postoji samo diktatura straha, i to kada se narod plaši vlasti zove se tiranija, a kada se vlast plaši naroda - demokratija. Zato ih drže na lancu i niko ih se ne plaši... Običaj je to. Kučići moji. |
Za praznik dolazi blagdan, a poslije njega opet svakodnevni život. Na proljeće cvjetaju, a poslije njega će ostariti godišnja doba. Zemlja je žedna, ispucala, ali cvijeće je i dalje živo i svježe. Žuto se žuti i ljuti. Pogled kroz krošnje otkriva nebo. Na stolu je poslužena glava. Ovce su mirne. Poslušno odlaze u malim grupama, nakon što su se navikle na zajednicu. Ostaje praznina među danima koji padaju, a mi ne marimo za bijedu u kojoj živimo. Ostariće godišnja doba i biće ponovo proljeće. Za praznike biće blagdani a onda će se opet vratiti svakodnevni život... |
Proljeće je došlo svo odjednom. Rascvjetali vrtovi, cvjetovima osvajaju poglede a mirisima dušu. Bude se čula. Čujem dobre vijesti u tišini proljeća. April ne razumije. Ispod sunca rascvjetali jorgovan i magnolija. Mirišu. Gore boje u njihovim laticama, a mi smo na periferiji svijesti. Mart je bio u osnovi hegumen, ali u svojoj prirodi marginalan. April to ne razumije. Uhvatio je moje pokrete osjetljivim ušima i nestao, kao od užasa, A besmislice su nedosljedno i dalje govorile. |
Stari panj nije sam. U snažnom proljećnom mirisu osjeća se zajedništvo. Imela se i dalje drži stabla. Krhki most između neba i zemlje nadvisuje zbunjeni dan. Topla je svjetlost. |
Dok je bilo u toku nedostajanje tebe, ja sam razmišljala kako ga se riješiti - nedostajanja. Onda ustanem rano i imam osjećaj da čitav grad spava, osim mene. Tišina ispisuje riječi, ljubav malim slovima, nedostajanje velikim. Postoji i riječ za to. Ona mu daje život. Ponašamo se na određen način jer nam riječi to omogućavaju. A komunikacija šutnjom između dvoje. Tuga stvari. Nemir se javio kada sam u nekim starim novinama pročitala da su nekog Japanca pronašli u njegovom stanu tri godine pošto je umro. Kako se čini, nikome nije nedostajao. I nije meni što te nemam, što nisam tvoja, ni što me nedostajanje ščepalo ... samo se plašim da ću između svoja i ne-tvoja ostati samo tvoja ... |
...a na Pisanici sam napisala Tvoje ime. |
< | travanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |