Šašolje se misli na uzglavlju, pa ćućore i čarlijaju dok tvoja sjena kruži nad vrhovima plavih planina.
Misterija.
Neka. Odmor je.
Dražesno šilježe bijaše rđave sreće, romanu je predalo stranice. A roman je završio stranicom okrenutom naopačke. Na neki način bol je ludost cviljenja glasova koji gube snagu. A ljubav je ludost u njemu, trougao razdora dok se kreće crvenom linijom razgovora.
Prevara je stara koliko i svijet i diše noću na mjesečini.
A Mi blagovanjem baštinimo bitisanje.
|