Nedeljno jutro i stisnut san ne da buđenju prostor. Htjela bih da osvane pospan dan, da potraje... Ali ne, lupaju lonci, bruje motori i buđenje kuca na prozor i urla kao promukli glas jake kiše. Svitanje živi i htjelo bi ući u moj naum koracima mladog dana. Miluje me sunce. Blistavi zraci su kao rađanje nade u kratkom trenutku u prvom planu.
Razbuđen je dan.
|