Postoji neki međuprostor svijesti u kome nastaju samo slike i simboli, a na koji smo se već navikli. U slici je skriven lik, lik koji otkriva sliku. Tako te vidim u tri projekcije, u tri lika, krugu, trouglu i pravougaoniku, u prisutnosti.
Dođeš kao jedan, prisutan si kao drugi, a stvaraš duhovnom rukom kao treća osoba, u dijalogu ljubavi.
Među nama struji ljubav, a mi smo njena slika. Stvaraš i ljubiš a ja ti ljubav uzvraćam. Oblačim crvenu tuniku, boju mudrosti i strpljive ljubavi, u kraljevstvu Tvom. Svaki tvoj pokret je pokret ljubavi, zamah vjetra koji nosi, a ne može se uhvatiti.
Neka bude volja tvoja, ona traži pomoć, Duh Tješitelja.
Naše izgubljeno čovještvo traži spas i duhovnu hranu. A ljubav se otvara kaležom, u liku oltara u koji su uprte uči i ispružene ruke, viđene napuštenim On uzima u zaručništvo.
Naša ljubav je trajna, uvijek nova i vječno mlada.
Oznake: A.Rubljov, Sv Trojica, povezano
|