Hvatam vrijeme koje curi, a u ruci držim šoljicu koja budi nostalgiju. Dugoročna nostalgija, osjetiš je u srcu, posmatraš kao neki drag predio, a onda pustiš da sasvim iščezne. Kroz nostalgiju uvijek se susrećemo sa bogatstvom duha starine i osjećamo ono što nas povezuje, čemu pripadamo.
Vječne oči gledaju nepripadnike u sezoni
pripadanja.
Sa nostalgijom pokušavamo dokučiti i budućnost, u nadi da ovo ludilo neće dugo trajati. A hoće. Svijet se definitivno promijenio i bez volje za volju ostaje se na usluzi tuđoj volji i moći.