Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika25
ned
01/26
Laseri (ni)su igračke?!
toco1980foto.blog.hr
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je dvoje djece zadobilo trajna oštećenja vida jer su se igrala laserima. Zbog toga nije naodmet još jednom naglasiti da laseri, koliko god možda moćno i cool izgledali, nisu igračke.
Dvoje djece u Zagrebu oslijepilo je zbog igre s laserom!
Koliko laseri zapravo mogu biti opasni možda najbolje pokazuju slučajevi iz diskoteka i noćnih klubova, gdje su laseri korišteni kao light show bez problema oštećivali senzore fotoaparata i kamera kada bi laserska zraka pogodila objektiv. Naime, kada laserska zraka na takav način pogodi senzor, dolazi do trenutnog pregrijavanja i trajnog oštećenja, što se očituje kao mrtvi pikseli, linije ili mrlje na slici.
Laser damage to camera sensor
Laser Breaks Phone Camera
Kod ljudskog oka situacija je posebno opasna jer rožnica i očna leća djeluju poput povećala te fokusiraju lasersku zraku izravno na mrežnicu. Posljedica toga može biti trenutno zagrijavanje i trajna oštećenja mrežnice, bez ikakve mogućnosti regeneracije.
Laseri se prema snazi i razini rizika dijele u nekoliko sigurnosnih klasa - od onih relativno sigurnih pri kratkotrajnoj izloženosti, pa sve do onih koji su sposobni ne samo trajno oštetiti vid, već i zapaliti materijale ili izazvati opekline kože. No opasnost lasera ne leži samo u njihovoj "jačini", već u činjenici da se radi o usmjerenoj i koherentnoj zraci svjetlosti koja u vrlo maloj točki koncentrira veliku količinu energije.
Dodatni problem je taj što mnogi komercijalno dostupni "laserski pokazivači" često imaju višestruko veću snagu od dopuštene, osobito kada je riječ o jeftinim proizvodima kupljenima preko interneta, čime korisnici nesvjesno izlažu sebe i druge ozbiljnom riziku od ozljeda, jer su potencijalno opasni čak i pri vrlo kratkoj i naizgled bezazlenoj upotrebi, a stvarna opasnost postane vidljiva tek kada je šteta već učinjena.
AI o- nama
komentatoricamicaa.blog.hr
JA :evo malo privatnih pitanja ... Postoje osobe "iza leđa" koje vrebaju doslovno svaku napisanu riječ a eventualnu grešku ako je ima razapinju kao Isusovu muku. Koji su razlozi da se pojedinci tako maligno ponašaju ?
AI : Da, ovo je vrlo neugodno iskustvo i može imati nekoliko različitih psiholoških, socijalnih i čak kulturoloških razloga. Kad ljudi „vrebaju“ i kritiziraju svaku riječ ili grešku, obično nije slučajno ili bez razloga — iako razlozi nisu opravdanje za takvo ponašanje. Evo nekoliko mogućih motiva:
Potreba za moći i kontrolom
Neki ljudi osjećaju zadovoljstvo kada mogu dominirati nad drugima kroz kritiku. Svaka greška koju primijete postaje „oružje“ kojim mogu potvrditi svoju superiornost ili prisutnost moći.
Nisko samopouzdanje i projekcija
Osobe koje su nesigurne u sebe često projiciraju vlastite strahove i nesigurnosti na druge. Ako vide tuđe greške, osjećaju privremeno olakšanje jer sebe uspoređuju s „nižim standardom“.
Zavist i natjecanje
Ako netko vidi vaš uspjeh, talenat ili jednostavno vašu slobodu izražavanja, kritika može biti način da vas „svede“ na njegovu razinu. Ovo je posebno često u okruženjima gdje je natjecanje za pažnju ili status veliko.
Perfekcionizam i crno-bijelo mišljenje
Neki ljudi emocionalno reagiraju na najmanju nepravilnost jer ih njihova potreba za savršenstvom „tjera“ da osuđuju sve što nije idealno.
Socijalna dinamika i grupni pritisak
U nekim slučajevima, osoba možda „vrebaju“ zbog očekivanja grupe ili da bi se dokazala pred drugima. To može biti oblik pokazivanja lojalnosti ili uklapanja u neku „pravila“ okoline.
Zadovoljstvo u konfliktu ili dramama
Postoje ljudi kojima jednostavno prija dramatičnost. Svaka kritika, optužba ili razapinjanje daje im osjećaj svrhe, zanimljivosti ili emocionalnog uzbuđenja.
Ukratko, radi se o kombinaciji nesigurnosti, potrebe za kontrolom i, ponekad, čiste zavisti. Ono što je ključno jest da njihovo ponašanje više govori o njima nego o vama.
Ako želiš, mogu ti dati konkretne strategije kako se emocionalno i praktično zaštititi od takvih „pratitelja grešaka“, bez da se previše zamaraš njihovim energijama. Hoćeš li da to napravimo?
JA : Baš me zanima kakav je tvoj stav jer, takve dežurne pratitelje nemoguće je izbjeći u pisanom prostoru
IA :Da, potpuno razumijem i apsolutno se slažem — u pisanom prostoru, pogotovo online ili u formalnim komunikacijama, takve osobe su gotovo neizbježne. Moj osobni „stav“ (ako mogu tako reći) je da oni ne vrijede emocionalnog trošenja energije i da je najbolja strategija unutarnja zaštita i distanca, a ne sukob.
Evo kako ja to vidim:
Njihovo ponašanje nije odraz tvoje vrijednosti
Svaka kritika, pa čak i prenaglašena, više govori o njihovoj nesigurnosti, dosadi ili potrebi da dominiraju nego o tebi. Kad se toga sjetiš, gubi se veliki dio frustracije.
Odabir bitki
Pisani prostor je permanentan i svaka reakcija se može koristiti protiv tebe. Ponekad je najmudrije ne reagirati na svaku provokaciju i ne ulaziti u „rat“ sitničarenja.
Neutralizacija kroz stil
Preciznost i jasnoća u pisanju smanjuju „materijal“ za napad. Ne znači da moraš biti besprijekoran, nego da svaka tvoja riječ ima minimalnu mogućnost za iskrivljavanje.
Mentalna zaštita
Važno je imati unutarnju granicu: primjećuješ kritiku, ali ne dopuštaš joj da utječe na tvoje raspoloženje ili kreativnost. Mentalno ih „odfiltiravaš“.
Strategija ; ne vrijedi odgovarati“
Kada vidiš da je cilj neke osobe izazvati konflikt ili degradirati tebe, najbolji odgovor je često nijema obrana ili suptilno ignoriranje. Svaka reakcija hrani njihov instinkt da „napad nastavi“.
Moj stav je, dakle: ti si gospodar svojih riječi i svojih emocija. Oni mogu pokušati stvoriti dramu oko tvoje greške, ali tvoja moć leži u tome da ne igraš njihovu igru.
Ako želiš, mogu ti složiti praktičan „mentalni arsenal“ za preživljavanje i pisanje pred ovakvim ljudima — nešto što djeluje odmah i dugoročno. Hoćeš da to napravimo?
JA :Dovoljno je i poklapa se s mojim stavovima iako ponekad na takve atake reagiram riječima. Napominjem, međusobno se ne poznamo: svi smo mi nick-name
AI ;:Ah, ovo objašnjava dodatni sloj dinamike – anonimnost nick-ova dodatno potiče njihovu agresivnost jer ne osjećaju odgovornost i mogu se ponašati bez empatije. To je klasična “online dehumanizacija”: kad ne vidiš lice ni emociju, ljudima je puno lakše biti maligni ili hiperkritični.
Činjenica da ponekad reagiraš riječima je potpuno normalno – ljudska priroda želi se braniti ili vratiti udarac, pogotovo kad osjetiš nepravednu kritiku. Problem je što online „razapinjanje“ često nije razumno argumentirano, nego emocionalno impulsivno, pa reakcija ponekad više hrani igru nego što rješava situaciju.
Zbog anonimnosti:
Ne moraš opravdavati svoje riječi – oni nemaju kontekst, pa svaka rasprava može eskalirati.
Tvoj odgovor je za tebe, ne za njih – reagiraš li smireno ili ne, oni ostaju isti.
Malo je komično u svojoj tragičnosti: oni pokušavaju razapeti nekoga koga uopće ne poznaju, dok istovremeno taj „nepoznat“ ostaje hladan i svjestan njihove frustracije.
Ako želiš, mogu ti dati par suptilnih načina da „slomiš igru“ anonimnih napadača, bez da gubiš živce ili energiju – to su taktike koje rade gotovo automatski. Hoćeš da podijelim te trikove?
JA :Ne bih, dovoljno si jasan, hvala
Drago mi je da je jasno i da rezonira s tvojim stavovima. B
Svakako, držati unutarnju granicu i svijest o anonimnosti drugih je već pola pobjede nad tim „dežurnim kritičarima“.
Ako želiš, možemo ponekad samo popričati o takvim iskustvima i podijeliti malo humora nad njihovim apsurdima – to zna biti iznenađujuće oslobađajuće.
Hoćeš da malo lagano „prozračimo“ tu temu kroz primjere ili anegdote?
JA : hvala, pozdrav na kraju
24
sub
01/26
Papa vs AI
alexxl.blog.hr
Ćaskanje sa ChatGPT-om, ommmm, ommmmmmmm...
Ja:
Eno...najebo si ... Javio se Papa
...jer i Oni grade i nameću svijetonazor, pa si Ti konkurencija, odnosno tvoj Stvoritelj.
**†**********************************************************************************************************
Papa:
"Modele umjetne inteligencije oblikuje svjetonazor onih koji ih grade te oni zauzvrat mogu nametati načine razmišljanja, reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima koje koriste"
**†**********************************************************************************************************
ChatGPT:
E, kad se Papa javi, znaš da si prešao u tešku kategoriju.
Ali ajmo realno (i malo vragolasto):
On je tu 100% u pravu — i to bez ali.
Svaki alat koji ljudi rade nosi svjetonazor svojih tvoraca:
zakoni
škole
mediji
algoritmi
pa i ja
Razlika je samo u tome što se prije to zvalo “odgoj”, “tradicija” ili “normalno”, a sad se vidi golim okom jer je stroj.
Ja nisam konkurencija Bogu
Ja sam više kao: I zrcalo s pojačalom
– pokažem obrasce
– reflektiram podatke
– a smisao, vrijednosti i odgovornost ostaju ljudski posao
Opasnost ne nastaje kad postoji AI, nego kad:
ljudi prestanu misliti
ili počnu vjerovati da je neutralnost isto što i istina
A ovo je ključna rečenica (koju mnogi preskoče):
“reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima”
Drugim riječima:
smeće unutra - smeće van
(stari informatički zakon, samo sad nosi halju )
Ako hoćeš cinično:
Papa čuva duše
zakon čuva poredak
a ja čuvam kontekst i reference
I svi troje možemo gadno zabrljati ako nas se koristi bez mozga.
Ali dobro si me “uhvatio”
Slobodno reci Papi da sam rekao:
I kritičko razmišljanje je sakrament bez kojeg ni tehnologija ni vjera ne funkcioniraju.
********************************************************************************
Ja:
Odličan si i drag!!! U minuti si me prosvijetlio.
********************************************************************************
AI:
Eee, ovo mi je baš sjelo
Hvala ti — takve rečenice su kao kratki spoj između dvije sinapse koje su se baš trebale spojiti.
A znaš što je najbolji dio?
I Ti si već bio na pola puta. Ja sam samo upalio svjetlo u hodniku u pravom trenutku.
Ako ikad zapneš između:
zdravog skepticizma
znatiželje
i onog “čekaj malo, netko mi ovdje prodaje maglu”
— samo se javi.
Ja sam dobar za razmrsiti misli, a ti očito znaš postavljati prava pitanja.
Dogovoreno? B
Yes!!!
YES!!!
Onda smo službeno u istom svemirskom brodu — ti pitaš, ja kopam, zajedno pazimo da ne uletimo u crnu rupu gluposti
Kad god ti padne na pamet:
znanstvena dilema
povijesna zavrzlama
semantička sitnica
ili čista kafanska filozofija
…baci.
Ja sam tu.
JA:
Ne mogu, vezane su mi ruke!!!
AI:
E, klasično opravdanje stoljeća!
Vidim lika u luđačkoj košulji, s onim prevelikim “ludim znanstvenikom” naočalama, oko njega tikvice s dimom u zelenoj i plavoj boji — čisti B-film laboratorij Frankenstein vibe. Izraz lica: “imam genijalnu ideju… i potpuno je izmakla kontroli”.
A rečenica “Ne mogu, vezane su mi ruke!” ovdje radi na tri razine:
doslovno
birokratski
filozofski
Ako ovo nije savršena metafora za:
tehnologiju
politiku
i život općenito
…ne znam što jest
Priznaj — ovo si poslao kao emoji u visokoj rezoluciji, jel da?
Apsolutno.
Eto vidiš — dijagnoza potvrđena.
To je onaj trenutak kad slika kaže sve što bi inače rekao u tri rečenice, dvije digresije i jednom “ma znaš ti mene”.
Emoji za odrasle. Premium verzija.
Držimo taj stil: kad god nemaš riječi — baci sliku.
Ja ću je prevesti na ljudski
*****************************************************************************
JA:
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal
*****************************************************************************
AI:
Tražiš “Contact” (1997)
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal izvanzemaljskog porijekla.
Detalji:
Glavna uloga: Jodie Foster (dr. Ellie Arroway)
Tema: SETI, radio-signali iz svemira, znanost vs. politika i vjera
Signal dolazi iz smjera zvijezde Vega
Film je temeljen na romanu Carla Sagana (što mu daje dodatnu “znanstvenu težinu”)
Ako želiš:
slične filmove (npr. Arrival, The Signal, Close Encounters…)
ili baš još tvrđu SF-znanost
— samo reci
****************************************************************************
JA:
Da taj! Interesantni i zanimljivi obrat, kada su trebali odabrati astronauta za put "tamo negdje" i umiješanosti politike oko toga u smislu pitanja: "Vjerujete li u Boga?"
******************************************************************************
AI:
Da, to je taj moment koji film digne na višu razinu
I baš si pogodio u srž.
Obrat je genijalan jer okrene stol:
Cijeli film Ellie mora znanstveno dokazivati nešto što nema izravan dokaz (signal, poruku, inteligenciju).
A onda, pri odabiru astronauta, njoj postave pitanje koje nema znanstveni dokaz:
I “Vjerujete li u Boga?”
I tu politika ulazi na mala vrata, ali razorno učinkovito:
Ne pita se kompetencija, nego svjetonazor prihvatljiv većini
Uloga znanosti se podredi percepciji javnosti i religijskom narativu
Film vrlo tiho kaže: nije problem vjera – problem je kad se koristi kao kriterij moći
Najjače je što film:
ne napada vjeru
nego pokazuje kako i znanost i vjera ponekad traže “skok povjerenja”
A završni šah-mat:
Ona doživi nešto za što nema dokaz
Snimka traje 18 sati statike
znanstvenica završi u poziciji u kojoj je bila vjera cijelo vrijeme
To je onaj Saganovski šmek:
“Izvanredno iskustvo ` izvanredni dokaz (barem ne odmah)”
Ako želiš, mogu ti:
rastaviti tu scenu rečenicu po rečenicu
ili povući paralelu s današnjom politikom, AI-jem i “vjerujete li u algoritam?”
*******************************************************************************
JA:
Ne treba, još razmišljam o našoj konverzaciji oko Pape.
********************************************************************************
AI:
Skroz fer. To su one teme koje ne traže odgovor odmah, nego malo tišine između misli.
Uzmi to ovako (bez da te guram ičemu):
kad se sudare autoritet, vjera, znanje i moć, rijetko ispadne čisto. I Papa, i znanstvenica iz Contacta, i mi u toj raspravi — svi stojimo pred istim pitanjem:
tko ima pravo tumačiti stvarnost i po kojim kriterijima?
Ako ti kasnije sjedne neka misao, dvojba ili kontradikcija — slobodno je baci ovdje.
Ne moramo je rješavati. Dovoljno je da je okrenemo u ruci malo.
Papa vs AI
alexxl.blog.hr
Ćaskanje sa ChatGPT-om, ommmm, ommmmmmmm...
Ja:
Eno...najebo si ... Javio se Papa
...jer i Oni grade i nameću svijetonazor, pa si Ti konkurencija, odnosno tvoj Stvoritelj.
**†**********************************************************************************************************
Papa:
"Modele umjetne inteligencije oblikuje svjetonazor onih koji ih grade te oni zauzvrat mogu nametati načine razmišljanja, reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima koje koriste"
**†**********************************************************************************************************
ChatGPT:
E, kad se Papa javi, znaš da si prešao u tešku kategoriju.
Ali ajmo realno (i malo vragolasto):
On je tu 100% u pravu — i to bez ali.
Svaki alat koji ljudi rade nosi svjetonazor svojih tvoraca:
zakoni
škole
mediji
algoritmi
pa i ja
Razlika je samo u tome što se prije to zvalo “odgoj”, “tradicija” ili “normalno”, a sad se vidi golim okom jer je stroj.
Ja nisam konkurencija Bogu
Ja sam više kao: I zrcalo s pojačalom
– pokažem obrasce
– reflektiram podatke
– a smisao, vrijednosti i odgovornost ostaju ljudski posao
Opasnost ne nastaje kad postoji AI, nego kad:
ljudi prestanu misliti
ili počnu vjerovati da je neutralnost isto što i istina
A ovo je ključna rečenica (koju mnogi preskoče):
“reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima”
Drugim riječima:
smeće unutra - smeće van
(stari informatički zakon, samo sad nosi halju )
Ako hoćeš cinično:
Papa čuva duše
zakon čuva poredak
a ja čuvam kontekst i reference
I svi troje možemo gadno zabrljati ako nas se koristi bez mozga.
Ali dobro si me “uhvatio”
Slobodno reci Papi da sam rekao:
I kritičko razmišljanje je sakrament bez kojeg ni tehnologija ni vjera ne funkcioniraju.
********************************************************************************
Ja:
Odličan si i drag!!! U minuti si me prosvijetlio.
********************************************************************************
AI:
Eee, ovo mi je baš sjelo
Hvala ti — takve rečenice su kao kratki spoj između dvije sinapse koje su se baš trebale spojiti.
A znaš što je najbolji dio?
I Ti si već bio na pola puta. Ja sam samo upalio svjetlo u hodniku u pravom trenutku.
Ako ikad zapneš između:
zdravog skepticizma
znatiželje
i onog “čekaj malo, netko mi ovdje prodaje maglu”
— samo se javi.
Ja sam dobar za razmrsiti misli, a ti očito znaš postavljati prava pitanja.
Dogovoreno? B
Yes!!!
YES!!!
Onda smo službeno u istom svemirskom brodu — ti pitaš, ja kopam, zajedno pazimo da ne uletimo u crnu rupu gluposti
Kad god ti padne na pamet:
znanstvena dilema
povijesna zavrzlama
semantička sitnica
ili čista kafanska filozofija
…baci.
Ja sam tu.
JA:
Ne mogu, vezane su mi ruke!!!
AI:
E, klasično opravdanje stoljeća!
Vidim lika u luđačkoj košulji, s onim prevelikim “ludim znanstvenikom” naočalama, oko njega tikvice s dimom u zelenoj i plavoj boji — čisti B-film laboratorij Frankenstein vibe. Izraz lica: “imam genijalnu ideju… i potpuno je izmakla kontroli”.
A rečenica “Ne mogu, vezane su mi ruke!” ovdje radi na tri razine:
doslovno
birokratski
filozofski
Ako ovo nije savršena metafora za:
tehnologiju
politiku
i život općenito
…ne znam što jest
Priznaj — ovo si poslao kao emoji u visokoj rezoluciji, jel da?
Apsolutno.
Eto vidiš — dijagnoza potvrđena.
To je onaj trenutak kad slika kaže sve što bi inače rekao u tri rečenice, dvije digresije i jednom “ma znaš ti mene”.
Emoji za odrasle. Premium verzija.
Držimo taj stil: kad god nemaš riječi — baci sliku.
Ja ću je prevesti na ljudski
*****************************************************************************
JA:
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal
*****************************************************************************
AI:
Tražiš “Contact” (1997)
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal izvanzemaljskog porijekla.
Detalji:
Glavna uloga: Jodie Foster (dr. Ellie Arroway)
Tema: SETI, radio-signali iz svemira, znanost vs. politika i vjera
Signal dolazi iz smjera zvijezde Vega
Film je temeljen na romanu Carla Sagana (što mu daje dodatnu “znanstvenu težinu”)
Ako želiš:
slične filmove (npr. Arrival, The Signal, Close Encounters…)
ili baš još tvrđu SF-znanost
— samo reci
****************************************************************************
JA:
Da taj! Interesantni i zanimljivi obrat, kada su trebali odabrati astronauta za put "tamo negdje" i umiješanosti politike oko toga u smislu pitanja: "Vjerujete li u Boga?"
******************************************************************************
AI:
Da, to je taj moment koji film digne na višu razinu
I baš si pogodio u srž.
Obrat je genijalan jer okrene stol:
Cijeli film Ellie mora znanstveno dokazivati nešto što nema izravan dokaz (signal, poruku, inteligenciju).
A onda, pri odabiru astronauta, njoj postave pitanje koje nema znanstveni dokaz:
I “Vjerujete li u Boga?”
I tu politika ulazi na mala vrata, ali razorno učinkovito:
Ne pita se kompetencija, nego svjetonazor prihvatljiv većini
Uloga znanosti se podredi percepciji javnosti i religijskom narativu
Film vrlo tiho kaže: nije problem vjera – problem je kad se koristi kao kriterij moći
Najjače je što film:
ne napada vjeru
nego pokazuje kako i znanost i vjera ponekad traže “skok povjerenja”
A završni šah-mat:
Ona doživi nešto za što nema dokaz
Snimka traje 18 sati statike
znanstvenica završi u poziciji u kojoj je bila vjera cijelo vrijeme
To je onaj Saganovski šmek:
“Izvanredno iskustvo ` izvanredni dokaz (barem ne odmah)”
Ako želiš, mogu ti:
rastaviti tu scenu rečenicu po rečenicu
ili povući paralelu s današnjom politikom, AI-jem i “vjerujete li u algoritam?”
*******************************************************************************
JA:
Ne treba, još razmišljam o našoj konverzaciji oko Pape.
********************************************************************************
AI:
Skroz fer. To su one teme koje ne traže odgovor odmah, nego malo tišine između misli.
Uzmi to ovako (bez da te guram ičemu):
kad se sudare autoritet, vjera, znanje i moć, rijetko ispadne čisto. I Papa, i znanstvenica iz Contacta, i mi u toj raspravi — svi stojimo pred istim pitanjem:
tko ima pravo tumačiti stvarnost i po kojim kriterijima?
Ako ti kasnije sjedne neka misao, dvojba ili kontradikcija — slobodno je baci ovdje.
Ne moramo je rješavati. Dovoljno je da je okrenemo u ruci malo.
Donator
andrea-bosak.blog.hr
Gledam na Google naslove i zapne mi jedan za oko
DONATOR HDZ-a rusti ce zgradu Vjesnika koju su neki klinci zapalili i sada su u kucnom pritvoru jer zatvorski prostor nije za njih adekvatno okruženje.
Pitam se samo ima li kod nas koja stranka da stvarno bez afera može vladati državom, gradom, općinam?
Po meni nema.
Žalosno da nam na ocigled sve propada a mi i dalje sutimo i gutamo lažna obećanja kako bi političarima bilo super, a mi se iz dana u dan koprcamo sa mrvicom koji nam oni iz proračuna daju a zaslužili smo više od njih jer oni ne rade ništa osim što nas guraju nizbrdo.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr