četvrtak, 31.08.2006.

Pade mi na pamet...

Razmišljam ja tako prije dva-tri dana... Čisto filozofiranje iliti mlaćenje prazne slame...

SADAŠNJOST NE POSTOJI.

Što je svaki udarac po ovim tipkama? Jedna superbrza radnja za koju je dovoljan djelić sekunde. I kako koju od tih tipaka pustim, ta radnja prelazi u prošlost. Ona je iza mene. Maločas sam opalio po slovu "M". Prošlo svršeno vrijeme.

Izgovorena riječ ne stoji u zraku. Ona je prošlost istog časa kad je sišla s usana. Eventualna jeka može joj produžiti život još jedan tren.

Zaključak je: stvarna sadašnjost je jedan toliko kratak vremenski period da ga slobodno možemo zanemariti i okvalificirati nepostojećim.

Dakle, sadašnjost ne postoji. Nižu se samo tren za trenom, sekunda za sekundom... Postoje samo prošlost i budućnost. Prošlost kao već doživljen skup radnji i događaja i budućnost kao nakana izvršenja nečega iliti nešto što će se tek dogoditi a živi samo u planovima ili pretpostavkama.

Dakle, možemo birati - želimo li živjeti u prošlosti ili u budućnosti.
U sadašnjosti se ne živi, jebeš život kad traje milisekundu.

Mogla bi se iz toga izvući još jedna teorija... Ako prošlost i budućnost shvatimo kao nešto nepostojeće (jer prošlost je već postojala prije, a budućnost se tek treba desiti), a već smo zaključili da sadašnjosti nema, postavlja se pitanje - čega uopće ima?

Ničega. Sve ovo ne postoji. Mi ne postojimo. Ili smo tek jedna milisekunda stvarnosti.

Stavljam ovo pod znanost.

Držanje za zrak

Ljudi su često skloni graditi kule od pijeska, temeljene ni na čemu.
Uočiš kod nekoga dva-tri sitna zrnca koja ti se sviđaju i od njih napraviš kule i gradove.

Baš se nešto promatram zadnjih dana... Joooj, kakvu sam krasnu palaču sagradio.

Jebote... Ja sam KOKOŠ!

srijeda, 30.08.2006.

Zima

Vani je hladno. Kao u listopadu. Ili se to meni samo čini. Upalio sam grijanje u autu večeras.

Pravim inventuru u sebi ovih dana. Osobe, zbivanja, utjecaji. Ljutnja, razumijevanje, opravdanja. Čistim se, oslobađam prostor. Poput hard-diska.

Oprezno. Ne želim omekšati previše. Još ne znam da li se to smije. Nikad nije dobro ispalo.

Ne želim pogriješiti.

utorak, 29.08.2006.

Sve za ljubav... ;)

Večeras je komp br.2 preselio u sobu premile mi seke. Pa sam kuckao 20m kabla za umreženje dva kompa po sobama i hodniku. Polaaako, prikucaš za prag, razvučeš, pa zaobiđeš malo pločica, pa opet prikucaš za slijedeći prag. pa saviješ u kutu, pa malo prilijepiš po pločicama jerbo ne moš kucat, pa treći prag, pa četvrti...

Privremeno rješenje. A sve da bi seka sa svoje novootvorene mail-adrese mogla komunicirat s premilim iz Nemačku. Sa svog kompa, intimnog.
I konačno sama pržit svoje CD-e i prebacivat svoje fotke iz mobitela.

I ondak, ako ljubav potraje, možda postanem ujak. I steknem šogora iz Nemačku što će da dođe s bijesna kola na urlaub jednom godišnje pa mi da đir da se pušem po gradu.

Jiiiiiiiihajjjjj!

ponedjeljak, 28.08.2006.

Školica

"Imaš ti svijetlih trenutaka, ne mogu reći. ... A nekad si upravo nevjerovatno egoističan."

Aha. Želio sam to godinama, pokušavao, uvježbavao... I mislio da to nikad neću postići. Podići sebe među sebi važne ljude u životu.

Izgleda da sam uspio. I zadovoljan sam zbog toga.

Kad to postigneš važno je ne zaboraviti tko si zapravo jer bi taj zaborav značio drugu krajnost.

Hehehe... :))))

Isplatila mi se mini-investicija u sastavljanje drugog kompa. Jerbo seka ima dečka u Dojčland. Pa će se sad navuć na net. Pa ću joj se smijat... :))) Jerbo je do sad bježala od kompa kao vrag od tamjana.

Možda se sad malo opismeni. :))))))

nedjelja, 27.08.2006.

Raskrižje

Gadno je kad se nađu dvoje kojima se životne faze baš ne poklapaju.

Kad je nada začinjena nemirom i nervozom.

Biram svoj mir. Biram sebe. Malo vrijedi pružena ruka dok koljena ne požele sama uzdići se sa zemlje.

Tebi želim smirenje. Da voliš sebe. To je uporište, to je temelj. To je mir.

Izaberi sebe.

subota, 26.08.2006.

Malo Venere, malo Marsa

Inspirativan mi je saanja blog u zadnje vrijeme.

Ovaj put post "Evolucija koju ne želim".

Često se dotaknemo jedne bitne razlike među spolovima, barem kad je o HR tradicionalnom i kulturološkom okružju riječ, a to je muško/žensko shvaćanje ljubavi i seksa.

Idu mi na džigericu uopćavanja tipa "muški su svinje koje samo hoće pojebat, mi smo princeze koje samo žele biti voljene". Također i ona tipa "žene su kokoši, služe samo za pojebat". A osobito one "sve ste vi žene iste/svi ste vi muškarci isti".

Ja još nisam upoznao dvije iste žene. A imao sam npr. curu koju sam ozbiljno shvatio, iako sam trebao biti samo "serviser". Već spomenuto.

Ajmo redom... Muški i ljubav... Ja u nju vjerujem. Moji najbolji frendovi u nju vjeruju. Vjerni svojim ženama, neki 5, neki 7, neki 14 godina. I svi su u nekim svojim životnim fazama imali neke "kokoši za pojebat". Ali su našli i neke koje vole i cijene.
Hvalisanje osvajačkim (da ne kažem jebačkim) pothvatima je u muškoj prirodi, pogotovo kad je o ovim krajevima riječ. Dio folklora koji neće tako skoro izumrijeti. Puno muških žele "onu pravu". I rijetko je kokoš ta prava.
Muški i seks... Da. Mi to efikasnije razdvajamo od ljubavi. Možemo se popalit na neko zgodno tijelo a ne moramo se zbog toga zaljubiti. Da li tu priroda ima svoje prste? Ne znam.
Mogu govoriti samo u svoje ime.

Jednom mi je asja napisala kako imam čudno poimanje ljubavi. Ne znam, meni ono nije čudno.
Meni su ljubav i seks dvije poprilično odvojene stvari. Ja se neću zaljubiti u tijelo i dobar seks. Zaljubit ću se u dušu i karakter. A lomit će me prije oči i lice nego sise i dupe. Jest da mi određeni tip ženskog tijela pali neke animalne strasti ali to mi nikad nije bila zvijezda vodilja u ovoj mojoj "potrazi".
Iako to nije proizašlo iz logičnog zaključivanja (jer takav sam skoro oduvijek), imam za to i sasvim logičnu logistiku. Koja je veza ili brak opstala samo na dobrom seksu, a uz nepoštivanje, laži, maltretiranje, potpuni manjak zajedničkih sklonosti itd?
Za mene je veza bliskost duha i tijela.

A žene... Ne znam da li je to tradicija odgoja u ovim krajevima, ili ipak priroda, ali čini se da ljubav i seks ne žele razdvojiti. Namjerno kažem "ne žele" jer sam uvjeren da je ipak odgoj u pitanju. Onaj patrijarhalni odgoj koji je muškarcu dozvoljavao da bude kurvar a ženi ne. Tradicija. Folklor.
Onaj odgoj koji kaže da je žena koja se poseksa s više tipova u nekom vremenskom periodu a ni s jednim nije u vezi ili braku zasigurno kurvetina.
Drage moje, ako priznate (a svaka i malo pametna će to priznati) da je seks tjelesni užitak, odakle vam odmah ta potreba da užitak morate opravdavati vezom ili ljubavlju?

Problem je samo u odgoju i tradiciji. Seks bez ljubavi je moguć. Ključ je upravo u toj potrebi da se seks nečim opravdava. Kao da ga se smatra prljavim (?!).

Sjećam se kad sam se mrzio nakon seksa s nekim koga ne volim. Ta vremena su prošla. Nisam ni sad potpuno zadovoljan time. I nikad neću biti jer trebam više. Ali sam naučio ne biti nezadovoljan i ne mrziti se samo zato jer mi je bilo ugodno i lijepo. Jer tjelesni odnos sigurno može proizvesti mnogo osjećaja ugode, kao što svi jako dobro znamo. Nisam našao ljubav, ali imam dobar seks... Što to znači? Da li je čaša do pola puna ili do pola prazna?

Što zamjeram muškarcima? To što su zaglavili u "tradiciji" i folkloru. To što je još uvijek sramota priznati da imaju emocije i da žele voljeti. Jer muški moraju biti tvrdi, zar ne?
I to što izbjegavanjem istine ("s ovom ću se samo poseksat") manipuliraju nečijim emocijama.

Što zamjeram ženama? Također to što su zaglavile u tradiciji i folkloru. To što se ne uspijevaju osvijestiti, što ne znaju uživati bez grizodušja i samoopravdavanja, što se vole uživiti u ulogu žrtve, što padaju uvijek na isti "čarobni" tip frajera-vladara kod kojeg ne znaju pročitati foliranciju pa onda radije okrive cijeli muški rod umjesto da otvore oči, uši i um. Jer ljubav nije sljepilo. Ljubav bi trebala biti jedan odnos pun poštivanja i uvažavanja. Osoba s određenim iskustvom bi već trebala prepoznati foliranje i priče za malu djecu.

Ne postoje dva ista muškarca niti dvije iste žene. Postoje samo ljudi različitih sklonosti, potreba i stupnjeva zrelosti. Postoje ljudi koji čine uvijek iste greške i oni koji pokušavaju shvatiti ZAŠTO.

Neke promjene ipak dolaze s mlađim generacijama. Doduše, često pod utjecajem sasvim pogrešnih uzora, ali već sad se vidi da su te "nove" cure malo liberalnije a "novi" dečki s puno manje sklonosti ka pristupu tipa "a sad ću da te karam!"... Opet, sve je to ovisno o podneblju. Što je zaostalija sredina to su promjene sporije.

Ima tome nekoliko mjeseci kad sam napisao post, jednu pričicu u kojoj žena dolazi mužu i kaže da se poseksala s drugim, a on ju pita da li joj je bilo lijepo. I poljubi ju i kaže joj da ju voli. Totalna ljubav, bezuvjetna. Lišena ljubomore i posjedovanja. Tko bi za to bio sposoban? Ne znam. Bilo je to samo jedno razmišljanje. Enigma. Čisti SF. Fasciniraju me takve ideje. Fascinira me ljubav i razmišljanje što bi ona sve mogla u nekom svom pročišćenom obliku, bez suvišnog balasta. Kad nekog jednostavno VOLIŠ.
Naravno, popljuvaše me.

Eto. Već žvakano, ali nikad dovoljno prožvakano.

Uživajte u seksu i vjerujte u ljubav.

petak, 25.08.2006.

Moja bijela sobica

Nisam već duuuuuugo promijenio dizajn bloga.
Jerbo mi se ovaj sviđao. Ovo je prvi kojim sam zadovoljan.

Već je predugo tu. Vrijeme je za promjene... Ali nemam ideju.

Možda se nešto izrodi ovih dana.

utorak, 22.08.2006.

Mjerila i odluke

Svi mi u životu imamo svoj sustav vrijednosti.

Napisah to puno puta... Kompromisi su nužni, ali nikad u onom najosnovnijem. Vrijeme kompromisa dolazi tek kad se ono osnovno poklopi. Period upoznavanja nečije srži je veoma kratak ako razmišljaš i razgovaraš.

A u osnovama sam tvrd. Jebeno. Što je sasvim OK. To je moj sustav vrijednosti. Veoma jasan, temelji se na hoćeš/nećeš. Ako hoćeš idemo skupa. Ako nećeš - adio.

ponedjeljak, 21.08.2006.

Da, draga moja...

Prve večeri kad si me upoznala ispričao sam ti jednu mučnu priču.
I napomenuo da sam nekad bio dolje, skroz dolje. Tamo gdje je sve crno, gdje su svi drugi krivi, tamo odakle se ne nazire izlaz. I da znam kako je tamo i da se više ne namjeravam vraćati. Ni zbog koga.

I zato me ne zanimaju tuđa crnila iz kojih se nikako ne izlazi.
Ako si me uhvatila za nogavicu prvo pomislim da se želiš popeti. Pružit ću ti ruku. Ali ako vidim da me silom vučeš dolje, otrest ću te.

Uči. Ne boj se života. Živi. Razmišljaj. Korigiraj se. Napreduj.

Želi sebi dobro.

Ja trebam optimizam. Smijeh. Ne trebam nervozu i nadrkavanja.

Stalno dodajem nove redove ovome... Kažu, kad naučiš voljeti sebe znat ćeš voljeti i druge. Ne volim prepametne izreke ali ima nešto u tome.

Možda je kriv pogrešan tajming, ali meni to sada baš ništa ne znači. Iskreno - boli me ku*ac.

Znaš već... Ide se dalje.

Nesanica umornih

Radio sam nešto ovih dana. Čista fizikalija čime se baš i ne bavim često. Boli me svaki mišić. Gori. Ne da mi spavati. A kad ne moš spavat svašta ti se vrti po glavi.

Postoje dvije vrste sjebanih osoba. One koje to ne žele biti i one kojima je tako baš lijepo. Ove druge treba zaobići u širokom luku.

Tinjala je nada, ugasila se. Sad je opet na redu standardno rutinsko isprazno stanje kad se učiš radovati malim stvarima. Raduješ se hladnom "Švepsu", kavici, razgovoru s friendly konobaricom, ponekad hladnom pivu. I seksu bez osjećaja. Jes' vala, baš je dobar. Moram dogovoriti nešto slijedećih dana. Ljubit, mazit i sve ostalo. To je lijepo.

Odoh pojest krišku hladne lubenice. Neće mi ohladiti mišiće, možda tek duši bit ugoda.
Možda mi pomogne zaspati.

nedjelja, 20.08.2006.

Trening (iliti test) za ljubomorne frajere

Svi frajeri koji pate od bolesne ljubomore bi trebali furat s konobaricama.
S nekom pravom, simpatičnom, komunikativnom, uvijek spremnom za zajebanciju. I zgodnom, po mogućnosti. Jerbo oko takve uvijek ima nekih zbivanja. Uvijek joj se netko voli prikačit na šank, makar samo zbog zezancije. Ali bude tu i osmijeha, upucavanja, čak i otvorenih prijedloga...

Zamišljam se u vezi s jednom takvom... Kako bih se ponašao? Ne znam. A baš me zanima. Da li bih mogao olako shvatiti nekog razgovorljivog dobro građenog tipa za šankom, posebno još ako je vani parkirao dobar auto, ako ima dobar posao i ako joj dođe SVAKI DAN i uvijek ima zanimljivu priču? Da li bih ga uspio shvatiti kao bezopasnog "samo gosta", kao dio njenog posla?
Ne znam. Nadam se da bih mogao tako.

Da li bih ga mogao shvatiti isto tako i kad u vezi nešto malo zaškripi? Ne znam. Nadam se da bih mogao.

Ako slučajno ne bih mogao, samo je jedno rješenje: NE DOLAZITI joj na posao.

Ovih dana sam svjedok jedne takve pričice. Ona je baš simpa. I zanimljiva. I ima strrrrašnu guzu. Volim otići kod nje na kavu. Nemam nekih pretenzija prema njoj, zadovoljavam se kavicom i društvom, uvijek se s njom ima o čemu.
Ima tipa. Lik je faca, koliko ja kao muško mogu ocijeniti. K'o s filmskog platna. I vozi bolji auto od mene. Nemam niš protiv čovjeka, ali on prečesto visi kod nje, sjedi za šankom, šutljiv je i uvijek me malo čudno pogleda. Ne volim doći kad je on tamo. Nešto neugodno je u zraku.

I priča mi ona... Postao je nemoguć. Bolesno je ljubomoran. Stalno se svađaju. Svi su mu sumnjivi.

Jebeš takvu vezu. Jebeš takvog frajera.

subota, 19.08.2006.

Žena koja je zadržala pretplatnika

Jučer sam sa starom otišao u HT prebacit fiksni telefon na svoje ime, a sve s namjerom da se prebacim na drugog operatera. Zbog zbivanja oko mobitela od prije nekoliko mjeseci. Htio sam povući sve od HT-a, što god se može. Prvo fiksni i pristup netu, kasnije (kad istekne ugovor) i mobilni.

Ženu na šalteru poznajem... Ne baš osobno, ali znam joj muža, pa znam čija je sestra... Pa mi je rekla da mi je sada dostupan adsl u slučaju da se još želim prebaciti. Sjetila se da sam ju tada pitao (?!).
Nisam jučer imao sa sobom rodni list. Ako ga nemaš platiš u takvom slučaju 60 kn. Pa mi je rekla da ga naknadno donesem, a da se predmet neće obraditi dok ga ne donesem. Donio sam joj ga danas. Predmet je već riješen. Da joj nisam donio rodni list morala bi sama platiti 60 kn ili bi imala problema.

Neću se prebacivat na drugog operatera. Samo zbog jedne ljubazne žene koja uvijek iziđe u susret. Koja se trudi.

petak, 18.08.2006.

Slide show

Život je slide show s dva datuma koja ga određuju.

Samo je jedna premijera, sve ostalo su reprize koje netko ponekad odvrti u glavi.

Rado bih se vratio u '73. Travnato dvorište rođaka, trčim po njemu oko očevog novog "Fiće"... Crno-bijela fotografija. Paze na mene, gledaju gdje sam... Ako padnem podignu me, brišu mi suze... Stric kaže "Neka plače, manje će pišat"...

Možda otac sad peca na nekim drugim, bistrijim rijekama. Možda karta belu. Možda je napokon sretan, držeći za ruku neku ženu koju je za života volio.
Možda se igra s djecom. Djeca su ga uvijek voljela. Zapravo, mislim da je jedino tada bio sretan. Kad je oko njega bilo male djece.

Dvije su godine prošle.

Danas su me neki ljudi ostavili bez riječi. Tek danas sam čuo... Tada su zatvorili birc na jezeru da bi došli na sprovod. Čovjeku koga nisu gotovo ni poznavali.
Zatvorili su birc zbog mene. Zbog mene koji sam već nekoliko godina živio daleko od njihovog kvarta.

Nisam to slab danas, stari moj.

Samo sam malo umoran.

srijeda, 16.08.2006.

Look back

Prošećem malo po prvoj napisanoj stranici vlastitog mi bloga i tamo nađem svježije komentare koje su mi neki napisali švrljajući arhivom... Mjesecima nakon što su postovi objavljeni.

Nemam baš često običaj čitati vlastitu arhivu... Tek se ponekad zaletim. Pa se sad pitam... Da li netko treba pročitati te komentare, ili su ostavljeni kao vlastito "čišćenje" komentatora?

Sve u svemu, ajd... Ponekad ću se zaletjeti da vidim tko me sve to temeljito psihoanalizira.

utorak, 15.08.2006.

Iskrica - zaadovoljavanje ponuđenim,mirenje s malim i življenje s ničim

(Naslov posuđen od saanje. Hvala.)



Obožavam uopćavanja. Zapravo, ne mogu živjeti bez njih.

Pa čitam tako blog kolegice Bivše Iskričarke. Koja se na Iskri osjećala kao meso za seks. Vjerojatno se drugačije nije znala postaviti. Možda je bila naivna, možda je bila frustrirana nejebicom, možda je zapravo samo bila usamljena. Ovo zadnje nitko ne voli priznati.

Ja sam tamo, pa negdje drugdje, pa i ovdje uglavnom iz tog razloga. Usamljenost. Upoznao sam žene s Iskre, sa Smokve, s bloga, s nekih foruma...
Koja je razlika?
Nema je.
Sve one su samo ono što jesu i što žele biti. Ako su kokoši, jebiga... Kokoši su. Ako su iskrene, iskrene su. Ako su inteligentne... Ima i takvih, naravno.
Ako su zanimljive žene onda sam zadovoljan što sam ih upoznao. Ako se vole seksat s nekim tko im je rekao da ne želi ozbiljno i tada sam zadovoljan što sam ih upoznao.

Sa Iskrice sam imao tri veze koje sam shvatio ozbiljno. Bez obzira što su na kraju ispale. Sa Iskrice sam imao seksualna druženja. Sa Iskrice sam imao druženja uz kavu.

U RL ("real life" iliti stvarni život ,za one koji možda još uvijek ne znaju) sam također upoznao žene za ozbiljnu vezu, bez obzira kako ona na kraju završila. U RL sam također upoznao žene za seksualna druženja.

Ono si što jesi. Gad ili čovjek, glup ili pametan, ozbiljan, zajebant ili folirant.
U riječi uživo, ili u pisanim slovima. Samo si ono što jesi.

Dovoljno je pronaći samo jednu osobu s kojom se može više, pa da ti opravda postojanje Iskrice ili sličnog mjesta.

Dovoljno je pronaći samo jednu osobu s kojom se može više, pa da ti opravda postojanje neke snobovske odvratne birtije u gradu u kojem živiš i u koju se svi dolaze slikati.

Nema razlike.

Ono smo što jesmo.

ponedjeljak, 14.08.2006.

Kad je Harry sreo Sally

Točka 1: Sjena obične muhe koja špancira rubom sjenila lustera može na zidu poprimiti veličinu slona.

Točka 2: Prijepodnevno opušteno stanje može se do večeri pretvoriti u običnu rupu.

Točka 3: Muškarac može ševiti ženu koju ne voli i biti zbog toga opušten i zadovoljan ako mu paše način na koji ona reagira na dodire i ako njena tjelesna građa u njemu budi animalnu strast. I ako je odlučio da će si ponekad priuštiti seks.

Točka 4: Iskrenost je često jednaka laži jer zbunjuje ljude i izaziva nevjericu, stoga je potpuno beskorisna i nepoželjna u komunikaciji.

Točka 5: Čovjek može razmjenjivati glupave sms-ove o svakodnevnim tričarijama sa ženom u kojoj naslućuje nešto što treba i čemu se nada čekajući da mu susret s njom kaže više.

Točka 6: Onaj tko bi poševio žensku koju prezire jer smatra da je totalna kokoš nije jebač već samo ofucana muška drolja.

Točka 7: Drugo ime za ljigavog sebičnog gada je Totalni Hedonist.

Točka 8: Muškarac može biti prijatelj s ženom kojoj je ponudio prijateljstvo ako je njegova ponuda bila iskrena. Bez obzira što film kaže drugačije. Možda film ne poznaje sebe.

Točka 9: Skoro je jedan u noći. Vrijeme je spavanju.

Točka 10: Nema.

nedjelja, 13.08.2006.

Iritantno

Valjda mi je život trenutno sasvim OK kada mi je najiritantnija stvar koja mi se može dogoditi obična muha u autu...

Što je iritantnije od muhe u autu?

NEKOLIKO MUHA U AUTU.

četvrtak, 10.08.2006.

Pakleni tjedan

Već četiri dana radim po dvanaest sati. Od 9 ljudi ostalo je četvero. Malo godišnjih odmora, malo precizno naštimanih bolovanja i pokoja greška unijeli su dar-mar u funkcioniranje jedne inače dobro ustrojene grupe ljudi...

Sve bi to bilo OK, sve se izdrži, ali neke stvari nisu u redu. Nije u redu kad netko već treću godinu za redom BAŠ u najvećoj frci odlazi na neko beznačajno bolovanje jer se uvijek (dama, naravno) baš tada sjeti da bi mogla napraviti neku operacijicu neke glupe tričarije na koži ili nešto slično.

I onda joj se to spomene i ona se jadna naljuti. Tako da vjerojatno neće ni sutra doći, naći će foru da produži bolovanje.

I ja bih mogao na bolovanje. Uvijek se može izmudrovati neka dobra fora.

Bilo bi zanimljivo da nas četvorica sutra odemo na bolovanje...

Ali nećemo.

Ja ću večeras na spavanje najkasnije u 21:00. Tako da i sutra budem spreman za nove radne pobjede.

_____________________________________________________________

Čuo sam danas: Kako najlakše posvađati dvije žene s kojima si u društvu?
Samo odeš i ostaviš ih same!

srijeda, 09.08.2006.

Gastro(jugo)nostalgičar

Faking Nutella je kerov ku*ac u odnosu na proizvod iz srpskog Gornjeg Milanovca. To zna svatko tko je odrastao osamdesetih. Ili je to samo nostalgično preuveličavanje?
Nedavno sam se na Arizoni spotakao na plastičnu kanticu od 1 kg s magičnim natpisom EUROKREM. Naravno da se to nije moglo propustiti. Ali nešto tu nije štimalo. Tvrdim da je to bio falsifikat.

U Konzumu su skužili potrošačku filozofiju nas gastrojugonostalgičara kao bitan segment u otimanju zalogaja tržišnog kolača pa su nam servirali neke vječne marke s područja bivše države.
Tako se u mojim crveno-zelenim vrećicama pojavilo nekoliko artikala s područja Srbije i BiH.
Najvažniji od njih svakako su Jaffa cakes Fabrike biskvita Crvenka (Srbija) i Ajvar Vitaminke iz Banja Luke.

Ne pokajah se.

Ima tu još nekih artikala, najčešće slatkiša... Npr. Manchmallow, sjećate se toga?

Naravno, niti ne sumnjam da su neki hrvatski proizvodi i dalje najcjenjeniji na tržištima zemalja bivše Jugoslavije... Npr. Vegeta (za koju smo ovih dana doznali da u sebi gotovo da i nema hrvatskih sastojaka), pa Cedevita, pa možda i još neki proizvodi...
Od hrvatskih proizvoda meni je nenadjebiv Podravkin "Pekmez od šljiva"... Jedan i jedini. Da, to je ono što je nekad davno kao ukras preko limenog poklopca staklenke imalo kariranu krpicu... Danas ima isti uzorak otisnut na samom poklopcu...




Mmmmmmmmmmmmm....

Imam još jednu kutiju Jaffa cakes-a... Odoh po nju.

utorak, 08.08.2006.

Žene koje piju

Alkoholizam kod žena i muškaraca najviše se razlikuje u tome što ćete pijanu ženu jako rijetko vidjeti u bircu. One piju doma. I iz sasvim drugih razloga.

Kod muških je cuga dio folklora ("Daj jedno pivo zamene i sok zapićku ), kod žena je puno češće pokušaj "liječenja" nekih psihotrauma.

Muški krenu takmičenjima u ranoj mladosti. Tko može popit više "teretnih" piva u jednoj večeri, tko sve to može još i zabetonirat nekom žesticom... Alkoholom maskiraju nedostatak samopouzdanja, pokušavaju bit veći frajeri.

Žene često počinju piti zbog osjećaja samoće. Uglavnom to dobro skrivaju sve do krajnje faze kad cuga postane najvažnija.

Sjetih se ovih dana događaja kad se žena u koju sam bio zateleban prije nekoliko godina jedne večeri izvukla ispod mene da bi žedno zgrabila čašu vina. Tek tada sam shvatio koliko je zaglibila.

U zadnje vrijeme nekoliko sam puta primijetio kako neke cure često traže društvo za cugu. Jer cugaju "samo u dobrom društvu".

I prečesto je svako društvo skroz dobro za to.

nedjelja, 06.08.2006.

Dedicated to the Snob Queen

Za ne vjerovati je koliko zaljubljen čovjek može biti slijep kraj zdravih očiju...

Tipkaš se s curom na iskri. Zapanjuje te opseg truda koji ona ulaže prema tebi. Njena pisma su kilometarska.

Ona je na društvenoj ljestvici pozicionirana nekoliko stepenica iznad tebe. I čudi te zašto si uopće ti taj koji dobiva toliko njene pažnje. Jedino logično objašnjenje je da je ona iznad toga. Iznad društvenih ljestvica, pozicija, novca... Prava osoba. Istinski intelektualac. Bilo bi logično, jer ona je to cijeli svoj život. Rođenjem, odrastanjem, odgojem...

Zanimljivi ste jedno drugom. Razgovarate uglavnom o sasvim običnim stvarima, muško-ženskim odnosima, obitelji(ma)... Započinješ vezu s njom. Presretan si. Kao da se baš sve poklopilo. Imaš osobu s kojom se može. Razgovarati. Razumjeti.

Odjednom se stvari mijenjaju. Prebrzo. Ona ti priča kako te njeni prijatelji vjerojatno neće prihvatiti. Ne brineš previše oko toga. Ali ona brine. Jer ona bi rado da te njeni prijatelji prihvate.

Ideš s njom u kino... Sasvim slučajno se događa da je u kombinaciju upala i njena prijateljica. Proći će dosta vremena dok shvatiš da si bio testiran... Što će prijateljica misliti o tebi?
Nisi prijateljici pridržao kaput kad ste pošli iz kavane u kojoj ste srknuli kavu poslije kina. Plastičnoj prijateljici koja se odurno preserava. U kavani u kojoj se zvuk odbija od velikih staklenih površina i vraća se prema usiljenim facama gradske elite.
Proći će dosta vremena dok shvatiš zašto si te večeri bio nervozan.

Upoznao si oca i majku prerano. Jer je bilo logično, ionako bi naletjeli na tebe na stubištu. Proći će još dosta vremena dok ne shvatiš da si i tu bio na testu. Jer, da nije bilo logičnog razloga našao bi se neki drugi jednako logičan. Moraš proći test. Moraš dobiti prolaznu ocjenu.

Ideš s njom na bilijar. Što nipošto ne smiješ reći njenom ocu. Jer on ne bi volio da njegova kći ide na bilijar. Opet je tu jedna prijateljica. Draga ti je nervozna dok sjedate u tvoju Škodu. Proći će dosta vremena dok shvatiš da je teško mogla svladati nelagodu što se njena najbolja prijateljica mora voziti u Škodi. Opet poslije svega idete na jedno preosvjetljeno mjesto. Preosvjetljeno mjesto preneugodne atmosfere.
Proći će još dosta vremena dok shvatiš zašto si i te večeri bio nervozan.

Primjećuješ da ne možeš s njom sjesti na javnom mjestu a da netko ne priđe stolu i ne uvuče joj se u dupe blago preseravajućim tonom. Primjećuješ da ne možete otići s takvog mjesta a da ona ne priđe nekom stolu i nekom se ne uvuče u dupe blago preseravajućim tonom.

Ona poznaje sve javne osobe koje ne možeš smisliti. Ona smatra da joj je društvena obaveza pojavljivati se na otvorenjima izložbi, kazališnim premijerama i sličnim zbivanjima.

Ona voli putovati. U velike betonske gradove. Ti bi volio putovati u zelene krajolike. Ona ide pred Božić svake godine u Beč. Jer tako rade svi koji su važni u njenom gradu.

Polako prestaješ biti slijep.

Ona kaže "Ja volim sjaj i blještavilo"...

Ona kaže "Mogao bi muž i varati ženu ako su sve druge stvari OK."...

Tada shvaćaš... Ona nema sadržaj. Ona ima samo formu.

Ona je sve ono što prezireš. Predstavnica najgore trule malograđanštine u kojoj je jedino važno tko je bio u Beču, tko leži na lovi i čija djeca će se školovat u Americi, dok se negdje u pozadini svega toga podmeću klipovi pod noge i jebe se tko s kim stigne. Činjenica te šokira. Kako si mogao biti toliko slijep?

Pozdravljaš ju. Bez i malo tuge. Sasvim ravnodušno.

Ponekad u sebi tražiš opravdanja za nju. Mogla je biti iznad svega toga. Ali negdje u njoj je možda ona mala neugledna štreberica koja je uvijek morala biti najbolja u svemu ali nikad nije bila dovoljno dobra. Jer djetetu treba samo novac, izobrazba i hrpa obaveza da bi postala najbolja i najveća... Na tragu oca i djeda. I bolja.

Mora biti bolja.

A to dijete je sad odraslo. I zgrabilo je svoj dio sjaja i blještavila kao plaću za sve one dane frustracije, učenja, nabijanja teniske loptice jer to tata želi dok su se druga djeca igrala, napijala i bježala iz škole...

Tražiš opravdanja... Ponekad.

Ponekad ti dođe da ipak napišeš sve ovo.

I kažeš joj... FUCK YOU, my dear... Skupa sa kaputima, plastičnim prijateljicama, staklenim kavanama, gradskom elitom, sjajem, blještavilom, stanovima, kućama i autima.

Znaš da nisi ništa izgubio. Jer nisi ništa ni imao. Jer to nikad ne bi ni poželio. Jer tako zamišljaš najgoru noćnu moru.

Poželiš joj napisati sve ovo jer shvaćaš da si bio mali jadnik koji bi trebao biti presretan što će mu netko dati sjaj i blještavilo i oblikovati ga poput plastelina da savršeno pristaje finoj snobovskoj guzici.



Fuck you, my dear.

subota, 05.08.2006.

Samački život + pas koji ne jede bilo što + svatovi

Eto, sister stigla na more živa i zdrava. Na što sam odahnuo. Ostah sam s psicom koja voli da joj se kuha.

Popizdih. Nisam jučer stigao kupit joj konzervu omiljenih ćevapćića od divljači (čitaj: prespavao poslijepodne) što mi je pomoglo da mi pseto objasni da ju ne zanima ni smeđa pseća hrana a ni šareni Friskies. Sad znam. Kuhao sam joj makarone, pomiješao sam ih s nekoliko preostalih ćevapćića. To voli.

Za divno čudo, nije tražila da joj serviram na bijelom stolnjaku sa svijećama.

Sad sam ubacio majice u perilicu i molim boga da sve prođe kako treba.

Idem večeras u svatove. A neee daaa miii seeee! Možda i ne odem. Imam lufta do 20 h da odlučim.

Možda se samo pojavim čestitati i sjednem pol sata. Ne znam.

četvrtak, 03.08.2006.

Žene "u paketu"

Žene s djecom... Razvedene... Samohrane majke... "Raspuštenice" (ajme izraza)... Udovice...

Neke agresivno gorke i razočarane, neke optimistične za nove početke, neke samo hladne i izolirane od (muškog) svijeta, depresivne i ugaslih očiju...

Imao sam nekoliko takvih iskustava... I sasvim različitih pogleda na to. I različitih reakcija. Od onih "što ću ti ja", pa do "a zašto se to ne bi moglo?"...

Teško je nama solerima koji smo promašili period zalijetanja, ali tim ženama je dvostruko teže naći si nekoga za suživot. Ili čak samo za povremena opuštanja.

Zamislite dvoje tinejdžera neprijateljski raspoloženih. Koji kidaju živce i vlastitoj majci, a gdje ne bi "uljezu" u obitelji... Zamislite situaciju kad pogriješite u odnosu prema njezinom djetetu, a ona prezaštitnički raspoložena...
Zamislite (meni ružnu) situaciju kad majka svojoj djeci predstavlja već petog prijatelja po redu (koji će sad "malo češće dolaziti")... I mnoge druge slične situacije...

Kakav sam ja prema takvim situacijama? ŠAREN. Ovisno o mnogim faktorima.

Sjećam se kad sam jednom bio često blizu, ali se nisam vidio ni s majkom, a pogotovo s njenim "punim paketom"... Bio sam premlad. Tada nisam imao nikakav osjećaj za djecu.
Sjećam se i kad sam s dva sina u dobi oko 10 godina ostvario izvrstan kontakt i simpatije već na prvi pogled. Ali nisam "prošao" u odnosu s njihovom majkom...
Sjećam sa kad sam htio vezu s majkom dviju manjih djevojčica, ispriječilo se nešto sasvim treće... Tu sam čuo ono "što ću ti ja"...
Sjećam se veze zbog seksa u kojoj smo se skrivali od poveće djece kao klinci od roditelja... Izmišljali što bolje laži za opravdanje njenih izostanaka...

Žena koja ima 5-6 djece (ne znam sada točno) kaže "kad čuju koliko djece imam, bježe kao da sam šugava"... Ne može si naći nikog čak ni za povremeni seks... Jednostavno, ne približavaju joj se.

Mnoge ostanu zauvijek robovi tog statusa, čak i ako žele opet nekoga kraj sebe. Puno ih je takvih. Previše. Rijetki su muškarci koji će s njima htjeti stupiti u vezu. Ako se i nađe takav, opet je pitanje da li će uspjeti jer puno više toga utječe na uspjeh/neuspjeh.

Odbojne su mi majke koje nove dečke/ljubavnike stavljaju na tron iznad svoje djece. A ima i takvih. Poprilično. Ne bih mogao biti s ženom kojoj sam za pet stepenica važniji od djece.

Eto... Opet jedan ozbiljan postić. Ova tema mi se zadnjih dana nekoliko puta provukla kroz razgovore, virtualne i one "stvarnije".

srijeda, 02.08.2006.

Auto-škola

Sister ide na more mojim autom. I ne samo to, vozi i prijateljicu i malo dijete.

Vozi ona već 5-6 godina, ali uglavnom po ovoj dosadnoj ravnici. A ja ju ne mogu pustit bez kontrole, ipak je odgovorna za još dvije osobe.
I za moj auto. :D

Stoga sad idemo do Iloka na kavu. U ovom kraju jedino ta cesta može "odglumiti" Bosnu i Dalmaciju. Zanima me da li će biti grubih kikseva vozačice.

Ozbiljno ili ono drugo?

Netko me ovih dana inspirira na pisanje... Dijelom svojim neshvaćanjem, dijelom nastojanjem da ipak shvati. A takve razgovore volim. Kad uši ipak nemaju zidove.

Ne znam zašto, ali neke osobe čitanjem ovog bloga zaključuju da je meni seks najvažniji.

Skroz krivo. :(

Kako odrediti s kime što možeš? Prepustiti se, ili odmah vjerovati vlastitom dojmu?

Kad nekoga upoznam, prije svega se nadam osobi zanimljivoj za druženje. To mi je najvažnije. Onoj s kojom imam o čemu razgovarati. Onoj s kojom slično dišem.
U takvu se mogu zaljubiti. Takva mi može postati važna. I tada mi je seks puno niže na listi prioriteta. Upoznavanje, pažnja, uživanje u druženju, to je ono što će od mene napraviti kenjkavog zaljubišku. Tako obično izgleda početna faza.

Kada znam tko mi je zanimljiv za to "nešto više"? ODMAH. Iliti jako brzo. Pri prvom susretu. Onda u tom susretu nema seksualnih aluzija, nema razmišljanja bi li se moglo negdje na nekom neasfaltiranom putiću završiti...
Ako završi s pusom - OK. Ne mora. Bitno je poželjeti ponovni susret. Bitno je da ja imam onaj feeling želje (iliti blage bojazni) da ništa ne pokvarim nekim glupim nastojanjima.
Duh i osobnost su mi važniji od tijela.

Ono što je tu specifično je da takva osoba postaje potpuno nezanimljiva ako se pokaže sasvim drugačijom. Netko od koga sam jednom očekivao mnogo a to nikako nije bilo moguće nije mi više zanimljiv ni za sam seks. Takva osoba postaje samo jedno razočaranje koje nastojim što prije zaboraviti.

Što neku osobu u mojim očima dovodi u položaj one s kojom se NE nadam ničemu ozbiljnom?
Prije svega nezanimljivost. Neki odbojni stavovi. Moje racionalno razmišljanje u slučaju da je premlada/prestara za mene (a bazirano na iskustvu i nekim stavovima).
Tada se nadam seksu. Jer više od toga nije moguće. Nastojim ne lagati da bih došao do njega. Nastojim dati do znanja da je on sve što me zanima.

Ali seks volim. I mogu tako. Iako to nije "ono pravo".
Mogu tako iz razloga što manjak seksa uzrokuje frustracije i seksualne blokade. Ne želim biti predugo bez seksa. Tu sam hedonist. Volim imati žensko tijelo u rukama i ne volim to pokvariti lošim osjećajima.

Da, frustracije uzrokuje i kada se ona nada da bi moglo biti nešto više. To je onaj često spomenuti "sindrom žrtve" kad one same od sebe naprave baš to. Žrtvu. Jer ne vjeruju izrečenom.

Imao sam prije nekoliko mjeseci jedan zanimljiv susret. Ugodnu večer uz razgovor, prijateljski i bez pretenzija. Završilo je seksom. Jer nam je tako pasalo. I rekao sam joj da ni slučajno zbog toga ne zabedira. I nije zabedirala. Ostali smo u prijateljskom kontaktu. Pričamo o njoj, o njenoj friškoj vezi, o njenim razmišljanjima, o meni i svemu što mi se događa...

Ja tu curu cijenim. Jer smo tu večer napravili ono što smo željeli i nitko od toga nije napravio dramu.

Večeras sam se osjećao usamljeno. Ne tijelom već duhom. I poželio sam nekog važnijeg. Nekog s kim ću se družiti i nadati se "punom paketu". Nekome tko jako brzo može postati jedina skroz važna osoba u mom životu. Ali nemam sada nikoga na vidiku.

Zato ću za par dana vjerojatno opet imati samo seks. Kojeg volim. Iako je samo utješna nagrada. Imam nekoga za to, nekoga s kim se može tjelesno uživati dok tako ide. I nadam se da to neće pokvariti nekom dramom.

Eto... Nadam se da je jasno napisano.

Možda je sve jasno iz pogleda na fotografiju... Mene ona asocira na nešto što želim. A to nije bicikl.