Život je slide show s dva datuma koja ga određuju.
Samo je jedna premijera, sve ostalo su reprize koje netko ponekad odvrti u glavi.
Rado bih se vratio u '73. Travnato dvorište rođaka, trčim po njemu oko očevog novog "Fiće"... Crno-bijela fotografija. Paze na mene, gledaju gdje sam... Ako padnem podignu me, brišu mi suze... Stric kaže "Neka plače, manje će pišat"...
Možda otac sad peca na nekim drugim, bistrijim rijekama. Možda karta belu. Možda je napokon sretan, držeći za ruku neku ženu koju je za života volio.
Možda se igra s djecom. Djeca su ga uvijek voljela. Zapravo, mislim da je jedino tada bio sretan. Kad je oko njega bilo male djece.
Dvije su godine prošle.
Danas su me neki ljudi ostavili bez riječi. Tek danas sam čuo... Tada su zatvorili birc na jezeru da bi došli na sprovod. Čovjeku koga nisu gotovo ni poznavali.
Zatvorili su birc zbog mene. Zbog mene koji sam već nekoliko godina živio daleko od njihovog kvarta.
Nisam to slab danas, stari moj.
Samo sam malo umoran.
Post je objavljen 18.08.2006. u 19:40 sati.