Žene s djecom... Razvedene... Samohrane majke... "Raspuštenice" (ajme izraza)... Udovice...
Neke agresivno gorke i razočarane, neke optimistične za nove početke, neke samo hladne i izolirane od (muškog) svijeta, depresivne i ugaslih očiju...
Imao sam nekoliko takvih iskustava... I sasvim različitih pogleda na to. I različitih reakcija. Od onih "što ću ti ja", pa do "a zašto se to ne bi moglo?"...
Teško je nama solerima koji smo promašili period zalijetanja, ali tim ženama je dvostruko teže naći si nekoga za suživot. Ili čak samo za povremena opuštanja.
Zamislite dvoje tinejdžera neprijateljski raspoloženih. Koji kidaju živce i vlastitoj majci, a gdje ne bi "uljezu" u obitelji... Zamislite situaciju kad pogriješite u odnosu prema njezinom djetetu, a ona prezaštitnički raspoložena...
Zamislite (meni ružnu) situaciju kad majka svojoj djeci predstavlja već petog prijatelja po redu (koji će sad "malo češće dolaziti")... I mnoge druge slične situacije...
Kakav sam ja prema takvim situacijama? ŠAREN. Ovisno o mnogim faktorima.
Sjećam se kad sam jednom bio često blizu, ali se nisam vidio ni s majkom, a pogotovo s njenim "punim paketom"... Bio sam premlad. Tada nisam imao nikakav osjećaj za djecu.
Sjećam se i kad sam s dva sina u dobi oko 10 godina ostvario izvrstan kontakt i simpatije već na prvi pogled. Ali nisam "prošao" u odnosu s njihovom majkom...
Sjećam sa kad sam htio vezu s majkom dviju manjih djevojčica, ispriječilo se nešto sasvim treće... Tu sam čuo ono "što ću ti ja"...
Sjećam se veze zbog seksa u kojoj smo se skrivali od poveće djece kao klinci od roditelja... Izmišljali što bolje laži za opravdanje njenih izostanaka...
Žena koja ima 5-6 djece (ne znam sada točno) kaže "kad čuju koliko djece imam, bježe kao da sam šugava"... Ne može si naći nikog čak ni za povremeni seks... Jednostavno, ne približavaju joj se.
Mnoge ostanu zauvijek robovi tog statusa, čak i ako žele opet nekoga kraj sebe. Puno ih je takvih. Previše. Rijetki su muškarci koji će s njima htjeti stupiti u vezu. Ako se i nađe takav, opet je pitanje da li će uspjeti jer puno više toga utječe na uspjeh/neuspjeh.
Odbojne su mi majke koje nove dečke/ljubavnike stavljaju na tron iznad svoje djece. A ima i takvih. Poprilično. Ne bih mogao biti s ženom kojoj sam za pet stepenica važniji od djece.
Eto... Opet jedan ozbiljan postić. Ova tema mi se zadnjih dana nekoliko puta provukla kroz razgovore, virtualne i one "stvarnije".
Post je objavljen 03.08.2006. u 23:40 sati.