morsky blog

Depresija se može nazvati bolešću osjećaja . Njezina klasifikacija kao mentalne bolesti ne čini je manje stvarnom ili bolnom. To je uobičajena bolest svih vremena od koje obolijeva jedan od dvadeset ljudi. (Moja osobna procjena je i više. U različitim intenzitetima.)
Depresija je poremećaj u raspoloženju čije su značajke različiti stupnjevi tuge, razočaranja i osamljenosti, beznađa, sumnje u samoga sebe i krivnje. Ovi osjećaji mogu biti vrlo intenzivni i mogu trajati duže vremensko razdoblje. Osjećaj bespomoćnosti može postati tako intenzivan da se samoubojstvo može činiti jedino rješenje.
Depresija nije nešto što je "samo u tvojoj glavi". Ona nije izmišljena bolest, nije lijenost ili nekoliko dana kada se osjećate tužni ili loše. Ona nije PMS ili stres. Ona nije Božje odbacivanje i napuštanje, kao što bolesnik misli..
Uzroci mogu biti genetski, potaknuti stresom i preopterećenošću, a mogu biti i mentalni kao krivo naučeno suočavanje s poteškoćama i naučena bespomoćnost (mislim da u tome leži razlog zašto od depresije češće obolijevaju žene.)
Duhovni uzroci mogu biti osjećaj očaja i ispraznosti života, smrt bliske osobe i sl.

Simptomi:
- letargija, sve se čini preteškim za napraviti
- poremećaj spavanja
- nedostatak koncentracije
- razdražljivost
- iscrpljenost
- osjećaj krajnjeg očaja, beznadnosti i beskorisnosti svega
- opsesivno ponašanje
- trajni osjećaj zabrinutosti
- osjećaj da želiš plakati a ne možeš
- samoubilačke misli ili strah od počinjenja samoubojstva
- promjene u apetitu i težini
- drugo

Ovu definiciju prepisala sam s jedne internetske stranice, malo sam reducirala i prilagodila. Ali, uglavnom, to je to.

Već gotovo šest mjeseci borim se s tim. Ne kao bolesnik, nego "emocionalno involvirani promatrač".
A bojim se da gledam i u vlastitu budućnost.
My little private hell on Earth.

Prošla sam milijun faza.
Fazu "ma nije to ništa strašno, proći će".
Fazu "to je samo u glavi".
Fazu "vidi, ne prolazi".
Fazu ljutnje.
Fazu agresije.
Fazu sažaljenja.
Fazu utjehe.
Fazu "mirenja sa sudbinom".
Fazu "to nije sudbina, to je bolest. promjene na mozgu".
Fazu beskorisnih psihijatara.
Farmakološku fazu. Neučinkovitu.
Fazu očaja.
Fazu "zašto meni?" Zašto!? Faza glupog pitanja.
Pa opet fazu očaja.
Fazu "povući će me za sobom".
Fazu "i što ćemo onda?"
Fazu "imam ja svojih problema".
Fazu "TO je moj trenutno najveći problem".
Fazu "molim da to neko drugi obavi".
Fazu "sve je gore i gore".
Fazu "a može li još gore? Može!".
Fazu grižnje savjesti.
I tuge. Strašne tuge.

Sad sam u fazi traženja pomoći.
Mislim da mi ništa drugo ne preostaje.