morsky blog

četvrtak, 26.07.2007.

PAPUČARI I MACE-PAPUČARICE


Jučer mi je pod ruke došla jedna od onih pre-glupastih novina, Extra, Story, tako nešto. Od silnih zvizdarija jedna mi je zapela za oko. "Foto-reportaža". Kaže taj dotični mudri "novinar/ka" da je primjećen novi trend među suvremenim muškarcima - "in" je biti papučar! Kao dokaz slijede slike. Na jednoj je čovjek koji nosi malu bebu u nosiljci na prsima, drugi curi nosi torbu za plažu, a treći je obučen u žensku majicu, a nije peder jer je ženska pored njega (!)
I to je to. Krunski dokaz te veleumne teorije su priložene fotografije.
Fotke su snimljene na jadranskoj obali, Brač, Hvar, tako nešto, a protagonisti su zapadno-europski turisti, jer di bi jadni zaostali, Česi, Mađari ili nedajbože Rusi, na Hrvate ne smijem ni pomisliti, bili zatečeni na tako mondenim destinacijama, i još tako obučeni, ono, moderno, ne znam, ne kužim se, meni je ta roba za godišnji odmor sva ista.

Ali, čekajte, to nije sve. Najbolje tek slijedi.

Zaključak tog ad-hoc provedenog novinarskog istraživanja tek će vam otkriti pravu i jedinu istinu: ti suvremeni nomadi prekratko se zadržavaju u našoj zemlji, tj. na našoj obali da bi mogli te suvremene trendove prenijeti lokalnom (muškom) stanovništvu! (Čitaj: Dalmatincima)

Majko mila, dnevno se sretnem s masom nebuloza, ali ova je maestralna!

Dakle, stvarno, ovi naši Dalmoši, samoproglašeni galebi, stvarno su zaglavili u kamenom dobu. Umisto da budu "in" papučari, oni hodaju naokolo vukući domaće žene za kosu i loveći strankinje primitivnim alatima. Toljagama valjda. Strava.
Ne znam kakva je situacija u ostalim dijelovima zemlje, ali pretpostavljam da nije puno bolja.

Ja sam živi svjedok tih robovlasničkih bračnih (i ne samo bračnih) odnosa na ovim prostorima. Udana sam za čistokrvnog Dalmatinca. Anti-papučara. I sad snosim posljedice te svoje ishitrene odluke. Ajme meni, di mi je pamet bila? Umisto da sam našla lipo jednog Talijanca, Francuza, ne bi ni Španjolac bija za bacit, o Englezima i Belgijancima da i ne pričam, jednom rječju jednog suvremenog metroseksualca-papučara da mi okolo nosa dicu i torbe. I torbice. I moje majice. A ni pareo im nije stran. Vole ih nositi, naročito kad dođu kod nas na ljetovanje. I lipo bi išla po ulici bez ičega, slobodna. Da mi ruke puno ne mašu, nosila bi samo karticu. U jedoj ruci Visu, u drugoj Diners.
A ne ovako. Sve moram sama.

A ne ovi naši. Kromanjonci. Ugnjetavači žena. Ne daju ženama radit, za vraga im fakulteti, žalibože bačenog novca i vrimena, zatvore ih u kuću i, ajmo, udri rintaj. Peri, kuvaj, peglaj. Naprave im čopor balavaca i onda zdime u svit, po stranim brodovima i naftnim platformama. A tek kad se vrate doma...Bazaju naokolo s ekipom po konobama, piju, pivaju, popeglaju koju Njemicu ili Čehinju, ni vraga ne rade, šeću po plažama sa šugamanom preko ramena...Katastrofa. Doma - kauč, fotelja, krevet, televizija, radio. Žena i dica tu i tamo dobiju malo po rebrima, onako malo, da se ne opuste.
Takav vam je život u ovim zaostalim krajevima.

Samo mi jedna stvar nije baš bistra. Odakle nam po Dalmaciji ove silne gradonačelnice, načelnice, županice, o nižim razinama vlasti i o biznisu da i ne govorim. Puste ministrice.
Bit će da su sve one udane za uljuđene europejce metro-papučare. Sigurno.

A i ovaj moj mi je sumnjiv. Dalmatinac koji čuva dicu, minja im je pelene duplo više nego ja, bija je na porodu svoga drugog diteta, prvom ide u školu na informacije, čak tu i tamo pomogne po kući (a meni, nezahvalnici, nikad dosta), pušta me vanka... Ma, ne bi virovali.
Bit će da on ustvari nije Dalmatinac. Sigurno me privarija, mulac jedan. Pa da, tu su Talijani puno nešto čačkali po ovim krajevima. A i prezime mu daje na tamo. Zato ga nisam tila uzeti. Ostavila sam svoje. Lipo, hrvatsko.

Eto, tako stoje stvari.
Molim blogerice iz svih krajeva naše domovine, da opišu prilike po pitanju bračnih odnosa u svojim sredinama, da upotpunimo sociološki presjek suvremenog hrvatskog muškarca u svjetlu suvremenih zapadnoeuropskih papučarskih trendova.

Pozivam žene da ustanu i priznaju da su potlačene, sebi i drugima. To je prvi korak u našem oslobađanju.
Drugi korak je upotreba Ariela pri uklanjanju tvrdokornih mrlja s odjeće.


****

Naknadna intervencija.
Ova slika nema veze s postom, nego sa znatiželjnim Slavoncima.
Ko ne vjeruje riječima, mora vjerovat očima.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 00:29 - Komentari (21) - Isprintaj - #