OPSA blog

Uručivši pozivnicu za članstvo, Sjevernoatlanski savez na svom 22. summitu u Bukureštu Hrvatskoj je na najbolji mogući način dao podršku svim reformama koje je RH proteklih godina učinila kako bi postala dio tog prestižnog vojno-političkog društva. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i NATO savez dva su najvažnija vanjskopolitička cilja RH koje je još 2002. godine odredio Sabor.



Odnosi RH i NATO-a počeli prije 12 godina

Odnosi između Hrvatske i NATO-a počeli su 1996. godine kada je RH podnijela molbu za ulazak u Partnerstvo za mir (Partnership for Peace - PfP). To je program koji je NATO pokrenuo dvije godine ranije kako bi sa zemljama koje žele ući u Savez razvio vojnu i političku suradnju, ali i s onima koje uopće neće postati dio NATO-a.

Hrvatska je u PfP ušla 25. travnja 2000. godine kada je u Firenci potpisala tzv. Okvirni dokument Partnerstva za mir. Time je Hrvatska uspješno učinila prvi službeni korak približavanju Sjevernoatlanskom savezu. Pola godine kasnije, RH je NATO-u dostavila "Upitnik o cjelokupnoj PfP interoperabilnosti", a NATO je Hrvatskoj tada ponudio 32 Partnerska cilja koji se odnose na poboljšanje interoperabilnosti između hrvatskih oružanih snaga i NATO-a. RH je prihvatila 26 cilja, a većina njih se odnose na postrojbe koje je Hrvatska spremna staviti na raspolaganje za operacije pod vodstvom NATO-a. Kada je prihvatila ciljeve, Hrvatska se obvezala i da će odrediti prioritete nabave i modernizacije opreme, preraspodijeliti sredstva u proračunu za obranu te zaustaviti pad izdvajanja za obranu.

MAP - korak bliže Savezu

Intenzivan dijalog kao korak do Akcijskoga plana za članstvo (Membership Action Plan - MAP), NATO je RH ponudio sredinom 2001. godine. Upravo tim intenzivnim dijalogom Savez čini razliku između država koje iz PfP-a žele ući u NATO i one koje to ne žele. Na sastanku ministara vanjskih poslova Euroatlantskog vijeća u Reykjaviku 15. svibnja 2002. godine Hrvatska je pozvana u MAP. To je okvir preko kojeg NATO pruža pomoć i savjete zemlji aspirantici kako bi se što bolje i lakše pripremila za članstvo.



Od svake sudionice MAP-a očekuje se da postigne određene ciljeve na političkom i gospodarskom planu. To uključuje rješavanje svih sporova mirnim putem, predanost vladavini prava i ljudskim pravima, demokratski nadzor oružanih snaga, promicanje stabilnosti i blagostanja kroz ekonomske slobode, socijalnu pravdu i ekološku odgovornost.

Potrebne reforme za članstvo

Hrvatska je svake jeseni predavala NATO-u izvješće o napretku reformi i približavanju NATO standardima, a svakog proljeća NATO je ocjenjivao napredak u ispunjavanju zacrtanih ciljeva. Prije ulaska u MAP, Hrvatska je prihvatila još osam novih Partnerskih ciljeva, koji se uglavnom odnose na pružanje potpore snagama NATO-a na hrvatskom teritoriju, dok je broj postrojbi koje Hrvatska nudi za sudjelovanje u NATO-ovim operacijama povećan za inžinjerijski vod za horizontalne konstrukcije. Od srpnja 2002. godine RH je počela provoditi ukupno 40 Partnerskih ciljeva.

Hrvatska je u okviru priprema za članstvo, donijela Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga za razdoblje od 2006. do 2015. godine, koji predviđa više projekata koji su usko vezani za buduće članstvo u Savezu. OS RH neće prelaziti 16.000 vojnih osoba, 2.000 civilnog osoblja, 2.000 dragovoljnih ročnika godišnje te 6.000 pripadnika ugovorne pričuve. Najkasnije od 2010. godine OS RH će se isključivo popunjavati dragovoljcima.

Pozivnica nije članstvo

Dobivši pozivnicu za članstvo na summitu u Bukureštu, Hrvatska nije automatski postala država-članica Sjevernoatlanskog saveza. Sljedećih godinu dana, čelnici NATO-a i predstavnici hrvatske Vlade pregovarat će o političkim i vojnim reformama koje Hrvatska još mora učiniti. Očekuje se da će RH postati dio NATO društva na sljedećem summitu NATO-a kada će Savez proslaviti 60. rođendan.

Ana Marija Vojković