AnaM

Prvi dan autobuščenja

Najzad ću se rješiti užasa parkitanja, traženja parking mjesta i voziću se komotno. neka drugi misli.
Krenula sam na sastanak zakazan u 9h.
Naravno, uvijek sam točna, iz kuće sam izašla dvadeset minuta ranije.
Na stanici svi gledaju negdje lijevo, niz ulicu, pa i ja, vjerojatno je to neki običaj. Lagano se okreću, cupkaju u mjestu, to je sigurno jutarnja fiskultura.
Malo sam se uznemirila, prošlo je dvije minute, a busa nema, vjerojatno nisam razumjela dispečera kad sam provjeravala red vožnje. 88-mica je zato išla na svakih deset sekundi po dvije. Vjerojatno ih puštaju u paru. Poslije petnest minuta, provjere vremena sto pedest puta, zaustavila sam taxi. Ona 17-ica je tad naišla meni za inat. Izašla sam iz taxija i uletela u bus.
Svi imaju neke kartice BusPlus. Nemam ni plus ni minus, karte nitko ne prodaje. Znači vožnja je besplatno, lijepo od grada što brine za svoje sugradjane.
Na stanici ulaze neki ljudi. Kontrola, dreknu netko, i bus se isprazni.
Jeste li čekirali ??
-Molim ??
-Karte, bre, što se praviš blesava? '
-Što si vi zamišljate, tko ste ?? Kako se to obraćate putniku ??
-More, Izlazi van, prenemagaljko, dok te nisam udario.
Also, bite, kakvo ponašanje. Uvredjeno izlazim, ali ima još kavalira. Neki rmpalija je tako tresnuo kontrolora šakom u glavu, pa nogom tamo gdje su muški prilično osjetljivi. Izgleda da prevoz ipak nije besplatan.



Drugi dan autobuščenja

Jučer nisam uštedila na benzinu, onaj taxista me odrao kad sam se vraćala, ali danas ću sigurno uštediti pare za Grčku kako sam planirala kad su mi uzeli dozvolu.
Ulazim energično u bus, došao je na vrijeme.
Malo je tijesno, jedan čovjek mi duva za vrat, jadničak, sigurno mu se pokvario tuš jer je od njega dopirao neki čudan miris. Neka žena se gura kolicima za pijacu. Ide s jednog kraja grada na drugi, čula da je tamo jeftinije dva dinara, mora se i ona sprema u Grčku na ljetovanje.
Na sred puta stade bus, vozač nas izbaci napolje, nešto se pokvarilo. Pametan neki čovjek, čuva nas. Kad izadjosmo, dade gas i smijući se odjuri. Neki su ga psovali, neki mu pokazivali srednji prst, ne znam zašto, nije htio riskirati naše živote.Ljudi ne cijene kad si dobrica.
Pronašla sam da noge ne služe samo za davanje gasa i kočenje, može s njima i da se hoda. Nije mi jasno zašto su me navečer toliko boljele, više nego kad sam vozila 1200 km s dvije kave pauze.

Nastaviće se tek sam ostala bez vozačke ...