Kroz Zabreg vozim samo u majici kratkih rukava i prsluku - još uvijek je vruće i večernji zrak ugodno miluje golu kožu. Ipak, kad izađem iz grada oblačim jaknu s protektorima. Cjelonoćna vožnja otvorenom cestom mi nekako u glavi vizualizira sliku mogućeg pada i suvenira u obliku "Road rash"-a. Nema smisla da mi golu kožu umjesto ugodnog noćnog zraka miluje ne baš ugodan asfalt. Osim toga radim pravi presedan; skidam "boje"! Tko je rekao da Zmayski nikad ne vozi bez grba "Veterana" na leđima?!? Moglo bi se reći da sam postao poput sponzoruša - moto mi je "Vidjeti i biti viđen." Sigurnosni prsluk možda ne doprinosi tome da me vide kao facu i Pravog Bajkera™, ali sigurno doprinosi tome da me jednostavno - vide! Do Karlovca sam se već uveo u ritam noćne ceste i malo opustio, pa se bacam na kasnu večeru "iz gepeka". Noć će biti duga i tijelu treba dati gorivo za optimalan rad... osim toga, dozvoljavam si i malu digresiju u vožnji pa skrećem s puta i odlazim do jednog mjesta koje se ne tiče nikoga osim jednog dvadesetogodišnjeg zaljubljenog para u mome sjećanju. |