Zmayski z Brega landra naokolo
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
31.03.2012., subota
Mapa puta
 Vrijeme: Sunčano, blago, u zavjetrini toplo, temperatura 02-16°C. Ceste: Dobre lokalne i magistralne ceste, nešto autoputa. Ukupno pređeni put: 382 km. |
Ogulim
 Povedem kolonu vrlo mirnim tempom natrag do koranskog mosta pa lijevo prema novootkrivenoj cesti preko Saborskog. No, oni bi još sporije; teško natovareni, po dvoje na motoru, gume ćelave - u nekoliko navrata im "guzice" pomalo i plešu na tragovima sipine sa bankine koja je razvučena po cesti. No, ovo nisu moji Purgeri koje mogu samo tako ostaviti za sobom; bilo bi bezobrazno da ih ja, koji sam ih poveo ovuda, ostavim i otprašim naprijed.Ruševna tvornica papira u Plaškom Zato se naoružam strpljenjem, i polako vozim pa ih sačekujem; gledam prirodu, ptičice, vozim slalom, glupiram se... ali nisam očekivao ovakav ritam pa se pitam koliko će nam trebati za planiranu trasu...  U Ogulinu stajem na benzinskoj - ne znam kakvi su sa gorivom pa nema smisla da ih suhe povedem u vrleti Velike Kapele. Ali više su žedni vozači nego njihove zvijeri! Mislio sam samo zastati i okrijepiti se vodom na najukusnijem izvoru kojeg znam; onom podno Jasenka - ali ovo su Pravi Bajkeri ® i treba im piva, a ne neka tamo vodica! Upadamo u birtiju - i zezamo se, pričamo dogodovštine, - a oni se ne daju van! Skoro dva sata su prošla kako smo sjedili u toj krčmi, dan odmiče, oblaci se namiču - i ja gledam kako moj besprjekoran plan odlazi u nepovrat... šmrc. Prekasno je da nastavim s njima; upućujem ih kako da slijede Rudolfinu a ja, pomiren sa sudbinom, okrećem u to kasno poslijepodne put Zabrega.Lijepa vožnja, i stižem u predvečerje - ali ovo je gotovo identičan put koji sam vozio pred samo četiri dana! Da sam znao da ću danas ići ovuda, u ponedjeljak bih okrenuo na drugu stranu... svejedno; krasan dan, odlično druženje i stvarno dobra vožnja. E, da, skoro sam zaboravio spomenuti! Popravak Tene je uistinu bio isplativ (kako god bio skup - sveukupno za dijelove i rad skoro 6.000 ćuna); sada benzinsku trebam početi tražiti tek kad mi kilometar-sat izbroji 300! Prije mi je prosječna potrošnja bila 7,2 l/100km, a danas - sa kojih 50 km auto-puta i povremenim sasvim pristojnim ganjanjem - pala je na 6,1l! Jeeeee!  |
Popodnevna zeka na asfaltu
 Nakon sveg protokola i čekanja vrijeme je za druženje! Dobra klopa (vojnički grah), čak i fritule, i dobri prijatelji u sunčano popodne; što ti više treba za raspoloženje i vesele razgovore. Tako je ugodno i sunčano na inače svježim plitvicama da čak i travnata livada vabi na izležavanje i ljenčarenje. Ali, ipak ne kroz cijelo popodne! Dan je prelijep da ga se ne bi iskoristilo u potpunosti - nagovaram društvo na malo veću vožnju a ne izravan povratak do Zagreba - bacam im lire; "Pomicao se sat i sad dan traje do poslije sedam...", "Tu nedaleko leži jedna prekrasna mala cesta...", "Kasnije se možemo Rudolfinom koja je savršeno obnovljena preko Bjelolasice do Novog Vinodolskog...", "Idemo vidjeti more, a kasnije je lako do Zagreba...". Deda i Toma se ne daju, Klek ima previše razgovora sa suborcima - jedino Riječane uspijevam nagovoriti da se vraćaju doma ovim putem.  Istina, pred polazak nam dolazi loša vijest; kod Rakovice nam se skršio jedan bajker, Blue Knight iz VII chaptera koji je bio s nama; policajac razbio policajca; preticao službeno vozilo koje se vraćalo s Plitvica kao i on, ovaj nenadano skrenuo lijevo, i... srećom, za sada vijesti su da je polomio noge. Motor skršen. Primjećujem kako se nad dotad razdragano društvo spušta tišina; osmjesi blijede, oči gledaju pred sebe u prazno - nikom više nije do zezanja.Ovako izgleda nova crkva u Saborskom, sagrađena na ruševinama stare. |
Zmaj od Bedastoća
 A kako bi to bilo da se ti, mladi gospodine, na ovakvom mjestu gdje se traži dostojanstvo i ozbiljnost ponašaš primjereno, ha?!?  |
Krvavi Uskrs '91.
 Vrijedno je takve stvari spomenuti; onima koji znaju na prisjećanje (i buđenje sjećanja!), a mlađima za obrazovanje - da znaju za prvu žrtvu Domovinskog rata.Dakle; još nije bilo Hrvatske vojske; redarstvenici MUP-a bili su poslani intervenirati na Plitvicama, jer su teroristi zauzeli hotele i cestu preko Plitvičkih jezera. Dolaskom do Plitvica, kolona autobusa (!) je napadnuta, izlaze iz vozila, uzvraćaju vatru... tokom dana protivnik je natjeran na povlačenje, akcija je bila uspješna, ali je prilikom napredovanja od neprijateljske vatre stradao Josip Jović, 22-godišnji policajac rodom iz Aržana. Slava mu! |
Jake snage ZNG-a
 Dolazimo do Plitvica - tu nas već čeka Hercegovina, a uskoro stiže i Rijeka. Dolaze i neki drugi klubovi, uglavnom iz Karlovačke i Ličko - Senjske županije, odlazimo na kavicu do hotela i polako ljenčarimo na suncu uz uobičajene vesele razgovore i zezanciju. Približava se i 11 sati; vrijeme je za početak protokola obilježavanja pada prve žrtve... |
Blistava cesta prema Plitvicama
 Rano jutro, pola šest, iz sna budi se, ... moja Teeenaaa... ! Miriše na kilometre, kaže da dobro je, ... moja Teeenaaa... ! Jap; ustajanje u pet, polazak u pola sedam; danas nam valja malo uraniti. Idemo na obilježavanje "Krvavog Uskrsa" na Plitvicama. Polazak je zakazan za 7:15 sa naplatnih kućica, treba još i tankati... pa da me ne sačekuju idem malo ranije. Aha, nadobudno; krećemo tek poslije osam! Ali nema žurbe; vremena imamo dovoljno. Malo se navlačimo po autoputu do Karlovca dok se ne uhodamo u pravilnom preticanju i istjeramo zimsku nesigurnost iz srdaca, a poslije Karlovca - milina! Stara cesta, čista, prazna, sunce grije i blista; vodim kolonu, pa se čudim ko' pura dreku što moram sačekivati ekipu da me dostigne. Tena leti i sva pršti od snage - ali ja sam već i "kušao cestu" ove godine i pomalo se ufurao, dok je mojim kompićima ovo prva ozbiljnija vožnja; tek se trebaju vratiti u formu. Sačekujem ih nekoliko puta, vozim slalom na praznoj cesti, vozim na nogama - ali ne ide, ne drže moj tempo; gubim živce nakon četrdesetak kilometara takve vožnje i negdje kod Krnjaka razvrćem gas. O, ljetpote! Sunčano, svijetlo, toplo, cesta čista, auta malo - samo ih "preskačem" jednog za drugim. Ne pretjerujem; nigdje brže od 120, ali taman dovoljno da se osjećam kao da letim! Jurim tako i radujem se kojih pola sata, do Slunja, i već si mislim kako ću tu negdje stati i sačekati ih, pa na desnom zavoju koranskog mosta nad Rastokama još pretičem par tutača - i nakon mosta mi pandur baca "lizalicu"! Opa; zar mene maloga? Stajem sa strane, traži dokumente - naravno, sve je OK, ali veli - preticao sam na mostu, u zavoju, puna crta - velim; jesam, ali oprezno, sa dobrim pregledom, bez vozila iz suprotnog smijera. Razgovaram s njim s poštovanjem, ne durim se što me je zaustavio, a on se cijelo vrijeme lagano smješka - očito, nisam mu mrzak. Kojih pet minuta pričamo, stiže i ostatak ekipe i staju iza nas - tip mi vraća dokumente, a ja mu obećajem da ću i dalje biti pažljiv.  Zanimljivo je to; u životu nisam platio kaznu na motoru! Nikad nisam bježao, da me ne bi netko krivo shvatio; jednostavno uz dužno poštovanje - i dostojanstvo i novčanik budu netaknuti... |
26.03.2012., ponedjeljak
Mapa puta
|
Vrijeme: Sunčano, blago, u zavjetrini toplo, temperatura 15°C. Ceste: Dobre lokalne i magistralne ceste. Ukupno pređeni put: 356 km. |
Lička Jesenica i Plaški
 Šumska cesta me vodi polako do Ličke Jesenice na koju se pruža lijep pogled. Dalje prolazim kroz Plaški koji odaje dojam gradića iako nije po broju stanovnika puno veći od Saborskog; sredinom mjesta dominira velika ruševna tvornica papira koja ne radi od početka rata; sjećam se kako smo u ljeto '92. uživali u Mrežnici i njenim čistim i bistrim vodama kod Generalskog Stola - domaći su nam govorili da je sada čista i zdrava, otkako ne radi ta tvornica u Plaškom.Izlazim na Jozefinu kod Josipdola i štosa radi produžim do Ogulina - pa se vraćam natrag prema Tounju. U Generalskom Stolu stajem i uzimam pauzu kod nekadašnjeg Borika. I dalje je zatvoren, promet ne teče više ovuda, ali ja dugo uživam i ljenčarim na toplom suncu, poput guštera, sretan i zadovoljan. Nakon dosta vremena odlazim standardnim putem; starom karlovačkom cestom do Zagreba... savršena vožnja za otvaranje sezone. |
Prvi cvijet, kao i obično...
 Ove godine kasnim; prvi cvijet za mamu. Biram kukurjek - znam da je zaštićen ali na ovim obroncima ga ima toliko da me nije bilo sram ubrati par cvjetova sa korjenjem - nadam se da će se primiti. |
Saborsko
 Ova slika govori o pravom razlogu zašto sam došao ovamo; nova cesta! Volim otkrivati nove, nevožene ceste i puteve, volim gurnuti nos iza svakog ugla i osjetiti kako se tamo diše - a nakon svih tih godina vožnje motorom sad mi već valja napraviti dvjestotinjak kilometara kako bih našao neku cestu kojom još nisam vozio - i evo je! Cesta se uzdiže iznad Korane kroz šumu i kamenjar do Sertić Poljane: prekrasna cesta - po mojim mjerilima; mala, uska, zavojita, bez prometa - pravi bombon! Djelomično je nedavno obnovljena, tako da nema nikakvih neugodnosti poput udarnih rupa i sretno se njome igram kao dijete na ljuljački.  Saborsko je selo na visoravni, zapravo dolini okruženoj bregovima. Jedno je od onih malih Hrvatskih mjesta duge i krvave povijesti; i u II svjetskom i u Domovinskom ratu četnici su tamo ubili oko pedeset ljudi. Prolazim pokraj nove, lijepe i suvremene crkve u centru sela... |
Rakovica
 Mijenjam plan i nastavljam prema Plitvicama; jesi li koji puta vozeći onuda dolaskom do koranskog mosta pomislio - "A što to ima na drugoj strani?" Prije mosta odlazim desno i postojano se uspinjem uskom i razbijenom cestom sa koje se pruža odličan pogled na kanjon Korane i par njenih slapišta, i cestu kojom inače prolazim drugom stranom riječne doline. Nemam ja ništa protiv dvojezičnih natpisa - kada vozim krajevima u kojima živi neka od nacionalnih manjina. Ali stavljati dvojezične natpise na engleskom; pa nisam baš primjetio da se netko iz Devonshirea preselio ovamo...  |
Do Slunja, ali malo prekasno
 Topusko, Gvozd, Vojnić, izlazak na magistralu, Krnjak, pa do Slunja - cesta čista, sunce blista, promet slab - prepuštam se ritmu koji me vodi dobrom brzinom iz zavoja u zavoj, iz preticanja u preticanje. Vjetar huji oko kacige i kao da odnosi sve zaostale, nepotrebne misli, ostavljaljući mi glavu praznom i čistom. Siguran sam da je to razlog zbog kojeg se ljudi strastveno bave nekim hobijem; posvetiš se nečem što te raduje i opušta, pa unatoč tome što zna biti naporno i zahtjevno ostavlja te ispunjenim - a briše misli o svakodnevnim problemima od kojih svatko od nas želi malo pobjeći.Stajem tek u Slunju, na zalogaj okrepe u gradskom parku - nisam htio spuštati se u Rastoke kako se ne bih zadržao predugo, ali uzalud - vidim da je već prošao jedan sat i neću stići do Rijeke. Trebao sam tamo biti u tri, i mislio sam da ću uspjeti, no nema načina da stignem na vrijeme; sorry Tajki, i molim te primi moje saučešće ovim putem. |
I opet preko Taborišta
 Dobro je to; osjećati energiju kako se budi u tebi, dobro je željeti pojuriti i osmjehom pozdraviti sve te drage krajeve - no valja se i sjetiti da par mjeseci nisam bio na motoru - treba vratiti taj osjećaj sigurnosti, ravnotežu i gipkost, valja ponovo postati jedno sa mojom brundavom svojeglavkom kako ta radost ne bi okončala u nekom plotu ili livadi. Dok se primirujem i provlačim kroz gradski promet, na Novoj Branimirovoj vozeći tek nešto malo brže od okolnih automobila, projuri pored mene neka faca na velikom GS-u, vozeći slalom među autima dobrano preko stotke; mislim si -" Dobro je, rista, samo ti praši, ti si mlad i energičan a ja stari prdonja na starom bajku - nećeš me povući za sobom...sretno ti bilo..."Preko Domovinskog mosta odlazim do Vukovine - zapravo odlazim Grigiću zahvaliti mu se i reći kako mi je dobro složio motor - snage ima napretek a i po hladnim zimskim danima je lako palio hladan. Nakon toga nastavljam starim i provjerenim cestama preko Kravarskog i Pokupskog do Gline. Tih prvih pedesetak kilometara sam oprezan; isprobavam kako guma drži cestu, gledam ima li sipine ili blata na idealnoj putanji, pikam kočnice, kočim motorom, prebacujem težište - sve da bi se polako "ufurao" i ponovo se počeo osjećati u sedlu kao doma. Kad vidim da je sve kako valja, opuštam se i počinjem uživati u vožnji i u krajoliku. Nad krošnjama stabala predamnom vidim par jastrebova kako kruže - i odjednom se jedan od njih krene obrušavati na cestu pred mene! Tek tad ugledam njegov cilj; mala barska kornjača koja polaganim, upornim korakom prelazi cestu. Svojim nailaskom smetem jastreba - on se uzdiže praznih kandži uz teško lamatanje krila, ja obilazim kornjačicu a ona polagano, kao da se ništa nije ni desilo nastavlja dalje preko ceste. Tko zna; možda sam joj svojim prolaskom spasio život, možda se jastrebovi ne vrate na vrijeme i ona stigne do sigurnosti grmlja na drugoj strani ceste. |
Opatija bajna
 Svi smo mi djeca ovoga svijeta! Možemo to zaboraviti, ali kada se priroda počne buditi, sjetimo se – jer se budimo i mi. Krv nam počinje kolati žilama jače, baš kao što sokovi kolaju raspupalim stablima i tek izniklim cvijećem. Budimo se kao poslije zimskog sna – još sneni i lijeni na toplome suncu, skupljamo snagu i energiju poput guštera na kamenu, osmjeh nam se vraća na lice, osjećamo kako nam srce kuca u grudima, uspravljamo se i – zimske magle su nestale, glava je bistra i čista, snaga nam je u rukama!Sunce! Toplina! Veseli cvrkut ptica i šum vjetra u granama – toj idili valja pridružiti još neke radosne zvuke: nježni pjev auspuha, tihi cvrkut kočnica, toplo grgoljenje motora, vjetar koji ti se ugodno opire dok ulaziš u zavoj – sezona je ponovo tu! Prošlu je subotu bio DDK, no zbog posla nisam se mogao pridružiti veselom društvu na tom Zagrebačkom otvaranju sezone – baš bi mi bilo drago da sam mogao vidjeti lica frendova koji osjećaju nemir kao i ja, popričati uz parkirane bajkove, osjetiti to zajedništvo. No, imao sam malo vremena ranije tokom tog jutra i otišao u Petrovu oko 9; dao krv i poljepio par naljepnica Veterana okolo – bar da na taj način sudjelujem u druženju. |
