Zmayski z Brega landra naokolo
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
31.03.2012., subota
Blistava cesta prema Plitvicama
 Rano jutro, pola šest, iz sna budi se, ... moja Teeenaaa... ! Miriše na kilometre, kaže da dobro je, ... moja Teeenaaa... ! Jap; ustajanje u pet, polazak u pola sedam; danas nam valja malo uraniti. Idemo na obilježavanje "Krvavog Uskrsa" na Plitvicama. Polazak je zakazan za 7:15 sa naplatnih kućica, treba još i tankati... pa da me ne sačekuju idem malo ranije. Aha, nadobudno; krećemo tek poslije osam! Ali nema žurbe; vremena imamo dovoljno. Malo se navlačimo po autoputu do Karlovca dok se ne uhodamo u pravilnom preticanju i istjeramo zimsku nesigurnost iz srdaca, a poslije Karlovca - milina! Stara cesta, čista, prazna, sunce grije i blista; vodim kolonu, pa se čudim ko' pura dreku što moram sačekivati ekipu da me dostigne. Tena leti i sva pršti od snage - ali ja sam već i "kušao cestu" ove godine i pomalo se ufurao, dok je mojim kompićima ovo prva ozbiljnija vožnja; tek se trebaju vratiti u formu. Sačekujem ih nekoliko puta, vozim slalom na praznoj cesti, vozim na nogama - ali ne ide, ne drže moj tempo; gubim živce nakon četrdesetak kilometara takve vožnje i negdje kod Krnjaka razvrćem gas. O, ljetpote! Sunčano, svijetlo, toplo, cesta čista, auta malo - samo ih "preskačem" jednog za drugim. Ne pretjerujem; nigdje brže od 120, ali taman dovoljno da se osjećam kao da letim! Jurim tako i radujem se kojih pola sata, do Slunja, i već si mislim kako ću tu negdje stati i sačekati ih, pa na desnom zavoju koranskog mosta nad Rastokama još pretičem par tutača - i nakon mosta mi pandur baca "lizalicu"! Opa; zar mene maloga? Stajem sa strane, traži dokumente - naravno, sve je OK, ali veli - preticao sam na mostu, u zavoju, puna crta - velim; jesam, ali oprezno, sa dobrim pregledom, bez vozila iz suprotnog smijera. Razgovaram s njim s poštovanjem, ne durim se što me je zaustavio, a on se cijelo vrijeme lagano smješka - očito, nisam mu mrzak. Kojih pet minuta pričamo, stiže i ostatak ekipe i staju iza nas - tip mi vraća dokumente, a ja mu obećajem da ću i dalje biti pažljiv.  Zanimljivo je to; u životu nisam platio kaznu na motoru! Nikad nisam bježao, da me ne bi netko krivo shvatio; jednostavno uz dužno poštovanje - i dostojanstvo i novčanik budu netaknuti... |
