Marketing
I opet preko Taborišta
Dobro je to; osjećati energiju kako se budi u tebi, dobro je željeti pojuriti i osmjehom pozdraviti sve te drage krajeve - no valja se i sjetiti da par mjeseci nisam bio na motoru - treba vratiti taj osjećaj sigurnosti, ravnotežu i gipkost, valja ponovo postati jedno sa mojom brundavom svojeglavkom kako ta radost ne bi okončala u nekom plotu ili livadi. Dok se primirujem i provlačim kroz gradski promet, na Novoj Branimirovoj vozeći tek nešto malo brže od okolnih automobila, projuri pored mene neka faca na velikom GS-u, vozeći slalom među autima dobrano preko stotke; mislim si -" Dobro je, rista, samo ti praši, ti si mlad i energičan a ja stari prdonja na starom bajku - nećeš me povući za sobom...sretno ti bilo..."
Preko Domovinskog mosta odlazim do Vukovine - zapravo odlazim Grigiću zahvaliti mu se i reći kako mi je dobro složio motor - snage ima napretek a i po hladnim zimskim danima je lako palio hladan. Nakon toga nastavljam starim i provjerenim cestama preko Kravarskog i Pokupskog do Gline. Tih prvih pedesetak kilometara sam oprezan; isprobavam kako guma drži cestu, gledam ima li sipine ili blata na idealnoj putanji, pikam kočnice, kočim motorom, prebacujem težište - sve da bi se polako "ufurao" i ponovo se počeo osjećati u sedlu kao doma. Kad vidim da je sve kako valja, opuštam se i počinjem uživati u vožnji i u krajoliku.
Nad krošnjama stabala predamnom vidim par jastrebova kako kruže - i odjednom se jedan od njih krene obrušavati na cestu pred mene! Tek tad ugledam njegov cilj; mala barska kornjača koja polaganim, upornim korakom prelazi cestu. Svojim nailaskom smetem jastreba - on se uzdiže praznih kandži uz teško lamatanje krila, ja obilazim kornjačicu a ona polagano, kao da se ništa nije ni desilo nastavlja dalje preko ceste. Tko zna; možda sam joj svojim prolaskom spasio život, možda se jastrebovi ne vrate na vrijeme i ona stigne do sigurnosti grmlja na drugoj strani ceste.
Post je objavljen 26.03.2012. u 11:22 sati.