Marketing
Do Slunja, ali malo prekasno
Topusko, Gvozd, Vojnić, izlazak na magistralu, Krnjak, pa do Slunja - cesta čista, sunce blista, promet slab - prepuštam se ritmu koji me vodi dobrom brzinom iz zavoja u zavoj, iz preticanja u preticanje. Vjetar huji oko kacige i kao da odnosi sve zaostale, nepotrebne misli, ostavljaljući mi glavu praznom i čistom. Siguran sam da je to razlog zbog kojeg se ljudi strastveno bave nekim hobijem; posvetiš se nečem što te raduje i opušta, pa unatoč tome što zna biti naporno i zahtjevno ostavlja te ispunjenim - a briše misli o svakodnevnim problemima od kojih svatko od nas želi malo pobjeći.
Stajem tek u Slunju, na zalogaj okrepe u gradskom parku - nisam htio spuštati se u Rastoke kako se ne bih zadržao predugo, ali uzalud - vidim da je već prošao jedan sat i neću stići do Rijeke. Trebao sam tamo biti u tri, i mislio sam da ću uspjeti, no nema načina da stignem na vrijeme; sorry Tajki, i molim te primi moje saučešće ovim putem.
Post je objavljen 26.03.2012. u 13:05 sati.