U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
utorak, 13.06.2006.
Šokirani i iznenađeni
|
Prema rezultatima nacionalnih ispita, tri primorsko goranske škole su u vrhu uspješnosti. Gimnazija Andrije Mohorovičića je među prvih šest u matematici, a učenici Prve riječke hrvatske gimnazije i Srednje škole Dr.Antuna Barca-Crikvenica pokazali su izvrsnost u ispitima iz engleskog jezika. Sve ovo prenosim iz današnjeg Novog lista i sam članak me razveselio, kao što me uvijek razveseli kada se o srednjoškolcima piše pozitivno i superlativu, kako to i zaslužuje ta prekrasna mlada generacija koja će nas naslijediti i na taj način morati snositi poslijedice naše lijenosti i rezignacije! Moje veselje bilo je kratkog vijeka, jer sam vrlo brzo naišla na reagiranje ravnatelja tih uvaženih škola, pa tako ravnateljica Gimnazije Andrije Mohorovičića, između ostalog, kaže: "Ne mogu reći da nisam očekivala dobre rezultate, no ipak nisam znala koliko će dobri biti." Slijedi ravnatelj crikveničke srednje škole, kojemu je vijest o ulasku među prvih šest bila pravi šok: "Ne mogu vjerovati da su djeca tako bljesnula!" Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije nije krila iznenađenje: "Super! Ugodno sam iznenađena! Mislila sam da će biti dobri...no ipak nisam mislila da će biti ovako dobar plasman." Pitam se, zašto ravnatelje škola tako čudi i šokira dobar plasman i uspjeh učenika i kakvu poruku takvim reakcijama šalju svojim učenicima, polaznicima svojih škola? Kakvu poruku šalju nama roditeljima? Redovito odlazim na roditeljske sastanke i godinama već slušam ode i elegije o "problematičnoj" djeci, (ne volim taj naziv, stoga ga smještam među navodnike!), čiji roditelji nikada ne sjede na tim sastancima. Iščitavaju se negativne ocjene, neopravdani sati, raspravlja o nedopustivom ponašanju. Ni jedna rečenica o odličnom učeniku koji čezne da mu se posveti malo dodatne pažnje i da mu se pruži više, jer želi i može više. Ili o mogućnosti i načinu kako da se djelotvorno pomogne djeci koja "zapinju" u labirintu gradiva i obaveza. Samo jednom, u dvanaest godina, doživjela sam da je razrednica na roditeljskom sastanku pročitala postignut uspjeh svojih učenika na natjecanjima i javno ih pohvalila! Iskreno sam i duboko uvrijeđena reakcijama ravnatelja i jedino što mogu dopustiti je mogućnost da dotična novinarka nije dobro prenijela njihove riječi u tisak, u što iskreno sumnjam. Na žalost, znam pravo stanje stvari i sve manje to podnosim. Nisam po struci psiholog ni pedagog, pa možda ne znam što govorim, ali recite mi vi koji znate, ne bi li normalna reakcija prvog čovjeka škole, nakon što su mu priopćeni dobri rezultati njegovih učenika, trebala biti ovakva: "Ponosan sam na uspjeh učenika svoje škole, znam koliko su izvrsni i ni trena nisam sumnjao u njihov odličan plasman! Draga djeco, čestitam!" Što imate biti šokirani, iznenađeni i ispunjeni nevjericom? Što vam još i koliko treba da počnete konačno voljeti i poštivati svoje učenike i cijeniti njihov uspjeh? Da li je moguće da se tim uspjehom ne želite javno pohvaliti, onako-sigurni u sebe, jer ga ne osjećate svojim? Zar je toliko teško biti ponosan na jedino pozitivno što nas okružuje: uspjeh naše djece? Bolje da se zaustavim. Sutra je zadnji dan. Za ovu školsku godinu. Vidimo se na jesen! Ionako će sve biti isto. (Sorry, Najdraža, nisam više mogla izdržat!) |
- 17:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||