U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 22.04.2006.
Antikvarski reality show sutra između 9 i 13 sati na Korzu, ispred Radio Rijeke...
|
Hm..što bih mogla ponijeti na procjenu, da vidim malo što imam među svojim starim stvarima... Jedna Barbika iz cca 1972. godine.  Eh da. Tata je plovio. Pa mi je odnekud izdaleka donio prvu Barbiku, možda ne prvu u cijelom gradu, ali u mom kvartu je u to vrijeme nije imala ni jedna djevojčica. Pa je vani na igranje nisam nosila ni ja. Nekako se nisam voljela praviti važna, ne na taj način: vidiii ja imaaam-a ti neeemaaaš... S tom sam se lutkicom igrala sama u svojoj sobi i oko nje plela svakojake priče, uglavnom onakve kakvima ih pletu osmogodišnje djevojčice. Preživjela je ta Barbie i do iste osme godine moje Najdraže. Ali pala je u sjenu svih onih desetak koje je ona do tada već imala. A znamo koliko su Barbike neobično važne u tim godinama jedne djevojčice. Koliko bi danas, ovako uščuvana ona vrijedila na procjeni... Nemjerljivo novcem. Samo svim onim tužnim danima kada je tata opet odlazio negdje daleko...A nije bilo E-maila. Nije bilo ni telefona. Mali radio-kazić s jednim zvučnikom i tri memorex kazete  Što se na njemu slušalo? Prvi i drugi državni program, u kratkom terminu radio Rijeka, a kad sam konačno uhvatila Talijane, mojoj sreći nije bilo kraja... Počeli su se otvarati beskrajni horizonti, utvrdio se engleski jezik, naučio se talijanski, onako preko noći! Ovo danas gubi smisao. Sjetiš se neke pjesme, ili čuješ nešto novo, odma pališ komp i psuješ ako joj treba dulje od tri minute za skidanje. Prve hitove svoje mladosti presnimavala sam i dosnimavala na te tri memorex kazete...neke pjesme imaju i po nekoliko prekidanja što reklamom, što dosadnim spikerom. Tada to nije smetalo, ni najmanje. Sve te stare stvari imam danas na raznim CeDeovima, i mogu ih slušati kad god želim. Ali duša zatreperi na memorex kazetu. Što bi rekli procjenitelji? Ma uzalud. Kad nešto tako jako jako želiš čuti... Nemjerljivo novcem. Možda danima provedenima čučeći uz zvučnik da se pritisne ono-record. Levisice iz onih srednjoškolskih dana  A dobro, to je već za trgovinu rabljenom robom, ali meni je to antikvitet prve kategorije. Iz jednostavnog razloga što ne stanem u njih ni pod razno... Ni poslije tri dijete. Ni poslije bilo kakvog treninga. A ne bi ni stajale više isto. Procjena? Ma nema tih novaca. Da mi vrate one trenutke, onda bi ih možda i dala da ih procjenjuju. Ovako će i dalje stajati na dnu ormara da me podsjećaju da nisam sanjala sebe- tada. Diploma  To je samo komad papira. Ali tko mi ga je tada dao u ruke. Ista ona osoba koja mi danas ne da da radim. I doslovce i u prenesenom smislu. Netko će ga možda i prepoznati na slici. Život je partija šaha. Ne trebaju se ni truditi procjenom. Taj papir mjerim maminim uzdahom olakšanja, kad joj se kćer vratila iz Zagreba. Dobro ajde, bilo je i ponosa. I tata je prestao tući more! Prva uniforma  Fizioterapeut, da, ali to je duuuuga priča. Jako duga. Kad sam je stavila na sebe prvi put i počela raditi, nisam osjećala ponos zato što mi dobro stoji. Ni što sam konačno primala plaću za svoj rad. Kako da to objasnim procjenitelju. Ne vrijedi vam ona novce, dragi moj. Ona vrijedi one rezultate i sve one osmjehe zadovoljnih ljudi kojima sam pomogla i koji me se sjećaju. Da, vrijedi sjećanje, jer je više ne nosim na sebi. Ali omotala sam je oko srca. Forever. Dječje narukvice iz rodilišta  Moja novorođenčad. Taj će komad plastike živjeti valjda još stotine godina poslije nas jer mu dugo treba da se razgradi i nestane. Ti mali dragi komadići plastike. Prvi je sinonim za strah i zbunjenost: ajme što ću ja sada s ovim malim ružičastim stvorenjem... ne vjerujem ni jednoj mladoj majci koja priča da je odmah, čim je primila svoju prvu bebu na ruke osjetila silan nalet ljubavi. Šipak. Osjetila je olakšanje, ako je sve dobro prošlo, a nakon toga uslijede zbunjenost i strah. Nekom ode tako daleko da sve te emocije prevede u postporođajnu depresiju. Ljubav zamijeni sve te strahote tamo negdje nakon dolaska kući, prvog prematanja, podrigivanja, kupanja. Čim se skine narukvica. A druga narukvica ima potpuno drugačiju priču. Opet pod pretpostavkom da je sve dobro prošlo, nema nikavih strahota- samo čista ljubav, od prvog plača pa zauvijek. Nema tu procjene. Ljubav i strah za svoju djecu. Da vidim tko će to procijeniti. Njihove školske svjedodžbe, pohvalnice Kad me ne bi proglasili ludom, svaku bi uokvirila i stavila na zid. Pa bi mi prifalilo zidova. Ne znam kako to objasniti, dati ime tom osjećaju. Kad tamo negdje u sebi znaš da si zajedno s njihom tatom učinila ono temeljno-sve što treba, a da je dalje na njima i da svoje priče dalje pletu i stvaraju sami. Procjena je i nemoguća i u tijeku, istovremeno, jer priča se nastavlja... Ipak, da ja pitam svoje gdje su spremili onu staru sablju iz neznamkojeg stoljeća, ili onu dragu susjedu da li još ima one dvije slike iz doba kada je Napoleon sa svojom ekipom prolazio ovim krajevima i ostavio mi prezime kojim se sada služim, btw.. Tu bi antikvari lako odredili cijenu. Lako i brzo. Vjerojatno bi rado i otkupili neke stare predmete za manje novaca no što zaista vrijede. Reality show je naša svakodnevica. Ponekad zabludimo pa bi onda htjeli ovo i ono, ali...tako je dobro znati da imaš neke svoje antikvitete koji materijalno ne predstavljaju baš nikakvu vrijednost, ali su emotivno neprocijenjivi i čine temelj tvog postojanja na ovom planetu. Ili se tek radi o razlici između starog i starinskog. Nemam pojma. Između 9 i 13 sati nedjeljom, ja kuham ručak. Ništa od antikvarijata. |
- 18:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||