U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 27.03.2006.
Šetači pasa
Simpa Jako volim životinje. Mačke, pse i sve ostale kućne ljubimce. Ta su mi bića toliko draga, jer ponekad imaju veću sposobnost od nekih ljudi pokazati bliskost. Kad dođem u Istru kod svojih, njihov se pas izbezumi od sreće. Nikad mi se nitko tako ne raduje i to svaki put. Skače, cvili, skviči i ne povlači se nikad prva. Razumijem ljudsku potrebu za kućnim ljubimcem i to u stanu od par desetaka kvadrata, to je sve normalno, ali ako se radi o ogromnom psu, npr.ovčaru ili odraslom retriveru, onda mi je žao pasa. Stojim tako danas na svom balkonu i gledam "malu" iz tri zgrade dalje, šeta neku mrgu nepozante mi pasmine i to na kratkom povodcu... Da pojasnim: naša je zgrada dugačka, u nizu još nekoliko istih zgrada, ispred je ulica, a iza je kamenjar-vrtovi i livada gdje ljudi baš ne šetaju, jer je dalje zaobilaznica i bučno je. Ispred zgrade ima nekoliko manjih zelenih površina gdje se igraju djeca i zastaju poznanici iz starog kvarta. Vratimo se na onu "malu": e ne bi ta otišla iza zgrade pa u brdo malo pustiti da se taj jadan pas istrči, pa i da sama protegne noge... ona ga čvrsto drži uz sebe i jadniku ne preostaje drugo nego da se "iskrca" na to malo trave dva metra od našeg ulaza i vrati natrag doma u par kvadrata prostora. Viknem ja njoj s balkona neka pokupi tu smrdljivu hrpu, i da odvede psa iza zgrade, jer se tu ipak igraju djeca i da nije u redu. Gleda ona , onako, kroz mene i ode. Hrpa je, naravno, ostala.  Nisam više ni bijesna. Nekad bi grmila na takve stvari, ali danas vidim da nema ništa od toga. Ako zaista voliš to stvorenje, ne možeš mu ne posvetiti dužno vrijeme svaki dan. Pa koji ti je gušt na pet minuta izaći s psom, dopustiti mu da se isprazni pred tuđim ulazom i vratiti se doma. A tek o tom velikom četveronožnom jadniku, da i ne govorim. Kad ih uzmu k sebi svi su mali, slatke medene bebe, a ne raspitaju se kako će ta mala lajava beba izgledati i što će tražiti za godinu dana... |
- 19:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||