Zapitkivalo

Znamo li još nešto o njenom problemu?

Sagrađena je, da bi prerađivala naftu iako je dosta udaljena od njenih izvora. Doduše, pretpostavljalo se, da bi se nešto nafte našlo ispod zemljine površine, koja je nekad bila dno Panonskoga mora. Nešto je nađeno, ali nedovoljno za puni prerađivački kapacitet.

Hrvatski naftovod.
Projektanti Rafinerije u osnovi su računali na „hrvatsku naftnu neovisnost“. Zato je sagrađena dosta daleko od granice sa susjednim državama. Računali su s izvorima nafte u drugim državama iz kojih bi se mogla kupovati i dopremati u „srce Hrvatske“. Planirano je kombinirano dopremanje morem i kopnom. Izabran je Bakarski zaliv nedaleko Rijeke. Tu je more vrlo duboko. To je povoljno za dolazak velikih tankera punih nafte sa dubokim „gazom“. Tu je iskrcavanje i otpremanje nafte povoljno, pa je sagrađen naftovod odatle do Siska, kao cjevovod ukopan u zemlju. Hrvatski geodeti trasirali su njegov smještaj koristeći što više povoljni nagib zemljišta gdje god je bilo moguće, kako bi dopremanje nafte bilo što jeftinije.
Čudno mi je da taj naftovod danas nitko ni ne spominje, kada se treba odlučiti o opstanku Sisačke rafinerije. Da li taj naftovod uopće još postoji nakon Domovinskoga rata, Jesu li ga agresori onesposoboli? Vjerujem, da nije bio potpuno uništen. To bi trebalo istražiti, pa ako treba i popraviti.

Znatiželjni izletnici na Hrastovičku goru iznad mjesta Hrastovice, gdje je vjerojatno još uvijek planinarski dom, mogli bi obići okolicu i pogledati zanimljivosti. Do toga spomenutog doma može se dovesti autom iz Petrinje, pa kraj Peckoga iz čijeg je jezera „iscurila“ voda, i skrenuti u šumu. Za djecu bi to bio nezaboravan izlet. Ako se otuda krene na jug, treba se spustiti u Tješnjak, koji presijeca Zrinsku goru. Kroz njega rječica Petrinjčica prolazi prema Petrinji. Kroz taj prosjek je postavljen i naftovod između sela Donje Budičine i Taborišta, pa kroz šumu Kotar prema Rafineriji...

Balastne vode.
Kada je brod tanker za prijevoz nafte pun nafte – on more „gazi“ duboko i može stabilno ploviti i po „nemirnome“ moru. Ali kada se iz njega iskrca teret nafte, on ispliva više na površinu i plovidba po olujnome moru može biti opasna za izvrtanje. Zbog toga se iskrcana nafta zamijeni djelomično okolnom morskom vodom. To je balastna voda s kojom je plovidba sigurnija, brod jednostavno balansira.
Balastna voda unese u tanker sa sobom ratličito bilje, razne životinje, koje se prirodno nalaze samo u tome moru . Kada takav tanker uplovi u luku i more da ukrca novu naftu, iz njega treba izbaciti balastnu vodu sa svim „sadržajem“. Na takav način se zagađuje more ukrcavanja sa stranim životnim sadržajem. Na taj način Jadransko more se ne zagađuje (znatno brzo), jer se iz njega samo odvoze balastne vode.
Ovako „gledano“ Riječka rafinerija je bliža ganici s Italijom nego Sisačka rafineruja bilo kojem „susjedu“. Mene položaj Riječke rafinerije podsjeća na činjenicu, da je Rijeka nekada bila „pod“ Italijom. Ispričavam se zbog ovih „crnih misli“. I UK je doskora bila članica EU-e. Kako li će to završiti?

Radnici Rafinerije.
Kad se Rafinerija razvijala, trebala je odgovarajuće radnike. Mnogi od njih došli su „sa strane“. Neki od njih „učili su zanat“, a većina su osnovali obitelji u Sisku, djeca su se školovala tako, da također mogu raditi u Rafineriji. I sada najednom „ netko“ želi prekinuti rad Rafinerije! Misli li on na to, kako i od čega će živjeti ti radnici i njihove obitelji? Misli li „on“, koliko bi ta Rafinerija mogla značiti za energetsku neovisnost EU-e?

Rafinerija smanjila štetnost nekih plinova
Nafta je skup različitihkemijskih spojeva. Neki od njih su štetni za zdravlje ljudi.. Toga je bio svjestan doktor Ivo Pedišić liječnik u Sisačkoj bolnici, a rodom iz zadarskog otoka Pašmana. Uz zauzimanje i dograđivanje bolnice uporno je upravu Rafinerije uvjeravao, da je potrebno narod Siska i okolice zaštiti od otrovnog djelovanja Rafinerije. U tome je uspio – uz Rafineriju je dograđen spalionik otrovnih plinova u obliku visokog dimnjaka. Siščani mu to nisu zaboravili nazvavši svoju bolnicu njegovim imenom.(i prezimenom!).

Ne znam, da li su tako postupili vlasnici rafinerije u Bosanskom Brodu, ili i dalje proizvode otrovne plinove, kojima truju i stanovništvo Slavonskoga Broda u komšiluku na hrvatskoj strani. Ako još uvijek tvrcde, da plinovi iz njihove rafinerije nisu škodljivi, trebalo bi za njih i nihovu obitelj iznajmiti u Brodu jedan stan u kojemu bi stalno živjeli kao i ostali stnovnici. Tako bi svojim primjerom dokazali, da vjeruju u svoju propagandu... ...